Uveo evropski red na selu, ali ne može maknuti od rupa: "Odrekao bih se poticaja za put"

Radni vijek Željko Zec proveo je vareći širom Evrope. Kao varilac u jednoj slovenskoj firmi, bio je angažovan na terenskim poslovima u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zemljama, a iz svake je ponio iskustva lokalnih stočara.

Nije slučajno. Odrastao je u domaćinskoj kući – djed i otac su, poput mnogih tadašnjih seoskih porodica, držali krave i konje. U inostranstvu je to ipak drugačije: velike farme, ozbiljna proizvodnja, profesionalni pristup.

"Gdje god sam vidio farmu, pokušao sam da stupim u kontakt s vlasnikom, da me puste da uđem, jer ne možeš tek tako ući, to su evropski standardi. I tako sam ‘snimao’ štale, kakva grla nabaviti za naša područja, svašta nešto", priča nam Željko.

Povratak na djedovinu

Tako je donio odluku - vraća se u selo Gerzova, na djedovinu. Bilo je to prije tri godine. Prvo je kupio konje jer se od njih brže može doći do zarade, a potom i krave. Prodavao je ždrjebad i od toga pokrivao troškove hrane i nabavke. Danas kaže da se sve posložilo.

"Ušao sam u četvrtu godinu i evo sada kreće na bolje. Znači, bila je neka nula do skora, sada, hvala Bogu, kreće u plus", kaže.

Ulagao je, gradio i tu ne planira stati. Sve potrebne mašine je kupio jer, kako kaže, radne snage više nema. Planova ima mnogo, a s vjerom u zdravlje nada se i realizaciji. Ipak, jedan problem ozbiljno koči razvoj.

"Ako nemate dobrog puta, prilaza, kako da se predstavite nekome ko dođe kod vas da pogleda grla, kad nemate ono osnovno za život."

Put 'pun rupa'

Gerzova se nalazi 12 kilometara od Šipova i 35 od Mrkonjić Grada kojem pripada. Na dužini puta od 1.800 metara nalaze se tri farme, među njima i Željkova, a put - pun rupa.

"Ja bih se sad odrekao i poticaja, samo da se uradi taj put", izričit je, naglašavajući da im je to gorući problem.

Na svom imanju uzgaja 40 kobila i 20 krava, s ciljem da formira mini repro centar. Planira proizvodnju junica s pedigreom, a sve što proizvede – uspije i prodati.

"Tražena su roba, kvalitetna, rasplodni pastuvi, mirne kobile, mirna grla", opisuje svoje konje, pojašnjavajući da se radi o hrvatskom hladnokrvnjaku za kojeg će tražiti priznavanje kroz poticaje: "Zašto je ne bi priznali, to je rasa kod nas poznata decenijama."

Goveda su pasmine Hereford. Kaže da je dugo vagao koju vrstu da izabere, ali je, nakon što je 'odradio statistiku', odluka pala na njih: "Lako teljenje, nema puno bolesti, izdržljiva vrsta za naše podneblje. I nisam se nimalo pokajao", dodaje, ističući da je važno održavati kvalitet stada, zato i bik mora biti licenciran, kako bi sve bilo u čistoj rasi. Slični su Angusu, ali za čovjeka znatno mirniji.

Iz Kanade na djedovinu: "Čekalo nas je imanje s kućom i stajama"

Trenutno su, kako kaže, goveda isplativija jer postoji stalna potražnja, a cijena teladi iznosi 12 KM po kilogramu žive vage.

Ima prostora za napredak

Ako lokalna zajednica prepozna njegov trud i podrži izgradnju puta, na imanju Željka Zeca uskoro bi mogao da zaživi i repro centar.

"Plaćamo sve dadžbine, registrovani smo kao komercijalno gazdinstvo. Samo da lokalna zajednica ima sluha, proširili bismo proizvodnju. I drugi bi vjerovatno vidjeli od nas koji smo tu i bilo bi nas više. Jer, mi imamo prostor, imamo dobre uslove, imamo sve", poručuje Zec.