U stočarskoj proizvodnji nema praznika

Dok većina u industrijskoj proizvodnji zajedno sa svojim dobavljačima i transportnim uslugama kontinuirano smanjuju svoj obim poslovanja pred decembarske praznične dane, pa neki idu i na kolektivne godišnje odmore, u poljoprivredi je situacija malo drugačija.

Na tržištu je ovih dana povećana potražnja i kupovina poljoporivredno - prehrambenih proizvoda za prazničnu i novogodišnju trpezu, stoga je u nekim granama ove proizvodnje, posebice u stočarstvu, povećana proizvodnja i plasman namirnica animalnog porijekla poput raznih sireva te suhog i sirovog mesa. Dok ratari i drugi poljoprivredni proizvođači imaju minimalan obim rada tokom zime kada biljke miruju, stočari nemaju niti jedan dan odmora. Domaće životinje u uzgoju, tovu ili one koje proizvode mlijeko konstantno moraju konzumirati hranu i vodu, imati čiste objekte i idealne uvjete, što je bez ljudskog rada nezamislivo.

Nema odmora za stočare

Uzgajivači tovnih goveda, mljekari, peradari, uzgajivači svinja, ovaca, koza, riba itd., vrlo dobro znaju osnovni faktor svoje proizvodnje, a to je hrana. Niti jedna od gore navedenih stočarskih grana i ribarstvo ne trpe loš kvalitet ili čak deficit hrane, što se sasvim sigurno na kraju reflektuje na konačan proizvod. Biološki karakter ove proizvodnje zahtjeva konstantan nadzor i brigu o životinjama što je u konačnici sistem rada "0-24". Goveda, kokoši, pilići, ovce, svinje koze i druge domaće životinje svaki dan baš kao i čovjek moraju konzumirati hranu, kako zbog bazalnih metaboličkih tjelesnih potreba, tako i zbog stresa i napora proizvodnje naročito mlijeka i mesa kod tovnih goveda. Farmer dakle svaki dan mora obezbijediti kvalitetnu hranu i vodu i u određeno vrijeme istu servirati životinjama kroz hranidbeni hodnik ili u posebne hranilice i pojilice. Takav sistem rada ne poznaje slobodan vikend, neradni dan, godišnji odmor ili praznike. Potrebu za hranom i vodom domaće životinje imaju svaki dan, i one u sistemu uzgoja nisu u mogućnosti same sebi prištiti hranu i vodu, već je farmer taj koji vodi brigu o tome.

Konstantan rad u "industriji pod vedrim nebom"

Često poljoprivredu nazivaju industrijom pod otvorenim nebom, a ona kao takva se mora prilagođaviti raznim, a u zadnje vrijeme vrlo varijabilnim, vremenskim uvjetima. U drvnoj industriji primjerice, stolar svoj proizvod može ostaviti i dovršiti ga neki drugi dan, a da to nema loših poslijedica u konačnom proizvodu. Takvo nešto je u poljoprivredi nemoguće, svaka prijevremena i zakašnjela berba ili sjetva u konačnici se odrazi na kvalitet proizvoda. Mlijeko nakon muže mora se odmah plasirati ili sačuvati par dana u laktofrizima sa posebnim uvjetima čuvanja i onda proslijediti u mljekare. Brojleri poslije predviđenog vremenskog perioda 38 - 42 dana tova postižu lošije rezultate u konverziji hrane i pojedu više nego je potrebno po tablici, ukoliko se u predviđenom periodu ne transportuju na klanje. Postoji još ogroman niz primjera u kojima poljoprivredno - prehrambeni proizvod, a i sama proizvodnja, ne trpe niti jedan dan odlaganja ili preskakanja. Sve se to onda svede na kontinuirani rad od 365 dana u godini, samo je razlika u pojedinim granama poljoprivrede kada ljeti ili zimi potražnje na tržištu ima manji ili veći obim rada.

Rad i trud poljoprivrednika malo se cijeni

Ako se uzme u obzir trud i rad poljoprivrednika ili farmera sa svim navedenim činjenicama o konstantnom radu i brizi bez slobodnih dana, svjest o njihovom krajnjem proizvodu bi trebala biti drugačija nego što je danas. Često se poljoprivreda minimizira u poređenju sa drugim granama industrije, ali ne treba zaboraviti da čovjek svaki dan mora jesti i piti vodu, a upravo sve potrebno za to pronalazi i dobija od poljoprivredne proizvodnje. Nažalost, rad i trud poljoprivrednika se ne cijeni, a najbolji pokazatelj su minimalne i ucjenjivačke prodajne cijene, i nebriga odgovornih institucija koje bi trebale zaštiti seljaka poljoprivrednika i farmera.

Foto: depositphotos.com;branex