Stočarstvo ni na nebu ni na zemlji - kako i s čim dalje?

Ključni problem nije u inovacijama i nadogradnji, već u tome što izbjegavamo ozbiljan razgovor o osnovnoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, vraćajući se na populističke mjere umjesto da se fokusiramo na stvarnu proizvodnju koja nam nedostaje, istaknuto je na panelu "Stočarstvo ni na nebu ni na zemlji" održanom u sklopu konferencije AgroRocks 2024, u Osijeku.

Na panelu su učestvovali Mladen Kušeković, direktor tvrtke Natura Beef, Mato Mrkalj, agro-konsultant te dr. sc. Drago Solić, načelnik Sektora za uzgoj, testiranje i genetsko vrednovanje u HAPIH-u, dok je raspravu moderirao Martin Vuković iz HRT-a.

Na početku rasprave upozoreno je da je sektor mlijeka u posljednjih 15 godina doživio katastrofu i praktički nestao u Hrvatskoj, a sličan trend prisutan je i u Evropi jer su neki proizvođači prešli na mesno govedarstvo.

"Neprestano raspravljamo o stvarima koje svi znamo. Svima je jasno kakav je slobodni pad poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, a oni koji bi mogli naučiti iz naših primjera više nisu u prvom planu, otišli su nakon otvaranja konferencije“, rekao je Kušeković, poručivši da je "šteta što nisu iskoristili ovakav skup da saznaju nešto više".

Upozorio je na novu prijetnju stočarima, koja je se upravo odvija na evropskom i nacionalnom nivou.

Radi se o regulativi EU koja će izazvati finansijsku štetu potrošačima, te dodatno umanjiti stočarsku proizvodnju.

Nova uredba, novi udarac za stočare 

Uredba Evropskog parlamenta o proizvodima koji nisu povezani s krčenjem šuma donesena je u maju prošle godine, a predstavlja izazov za potrošače i potencijalno za proizvođače u kontekstu konkurentnosti, pojasnio je moderator.

"Evropa je jedan od glavnih uzročnika krčenja šuma u Južnoj Americi, a kad je postala svjesna te situacije, odlučila je poduzeti mjere kako bi se to spriječilo", objasnio je Solić razlog donošenja uredbe.

Ona ima za cilj zabraniti ulazak u EU govedine, soje, kakaa, kave, gume i drveta iz onih područja gdje je šuma postojala do 2020. godine, a koja su nakon toga iskrčena i pretvorena u poljoprivredno zemljište. Takvi proizvodi neće moći ući na tržište Evropske unije, a svi ostali će morati imati certifikat da nisu proizvedeni na području gdje je nekoć bila šuma.

"Velike potrošače poput Kine ova uredba neće previše zabrinjavati; oni će i dalje uvoziti hranu s tih područja, dok će Evropa plaćati više za te iste proizvode", rekao je Drago Solić te naglasio da treba razmotriti njen potencijalni utjecaj kao generator nove inflacije u EU.

Napomenuo je da je provedba uredbe odgođena za godinu dana, pa Hrvatska ima toliko vremena da se za nju pripremi. Istaknuo je soju kao značajni proizvod koji onda utječe i na cijenu animalnih proizvoda "što će sigurno predstavljati dodatni udarac stočarskoj proizvodnji i smanjiti je", kazao je Solić.

Kušeković je predložio da se cijela Hrvatska proglasi zonom bez iskrčene šume na poljoprivrednim zemljištima; srećom, dodao je, odluka je odgođena za godinu dana jer niko u Evropi nije spreman za nju.

Veliki problem će imati svinjogojci i peradari, koji koriste dosta soje, ustvrdio je Kušeković, te jasno ukazao da bi ta uredba mogla i "pozitivno utjecati na otvaranje mesne industrije prema domaćem govedarskom sektoru".

Pad stočarske proizvodnje

U nastavku rasprave panelisti su komentirali pad stočarske proizvodnje.

Analiza stočarskog sektora pokazala je da 80 posto hrvatskih farmi ima manje od sto krava, uz značajan razmak između farmi s pet i onih sa sto krava. Među njima nalaze se i mali proizvođači s pet krava i veći s 95 krava, koji se ne mogu smatrati istim tipom proizvođača.

"Kada proučimo strateški plan EU i planirane budžete za sljedeći period, jasno je da se naglašava razlika između profesionalnih i amaterskih farmera. Amaterski farmeri mogu imati od dvije do pet krava, ali se ne smatraju farmerima u službenom smislu pred EU ili projektima financiranja proizvodnje",  istaknuo je Mrkalj.

Da biste se mogli kandidirati za sredstva u strateškim investicijama, dodaje Mrkalj, morate biti profesionalac s registriranim gazdinstvom, obrtom ili društvom s ograničenom odgovornošću, te imati osnovni prihod kao zaposlenik u tom subjektu.

Tema panela prebačena je na definiciju aktivnog poljoprivrednika, o kojoj se već godinama raspravlja. Istaknuto je i zagušenje sistema na koje su upozoravali prije nekoliko godina, a postavljeno je i pitanje šta je cilj hrvatske poljoprivrede.

"Je li to prava poljoprivreda, usmjerena na konkretnu proizvodnju, ili se radi o populističkim mjerama koje su forsirane posljednjih godina? U Hrvatskoj imamo 160 hiljada poljoprivrednih gazdinstava, od kojih 120 hiljada podnosi zahtjeve za poticaje, dok samo njih 20 hiljada zapravo proizvode i u registru su poreznih obveznika“, rekao je Kušeković.

Kao članica Evropske unije, nama susjedna Hrvatska je podložna pravilima uspostavljenim za regulaciju prevelike proizvodnje, što je dovelo do sistema podrški koji smanjuje proizvodnju. 

Današnja situacija u kojoj ratari u Hrvatskoj nemaju kome prodati pšenicu postavlja pitanje isplativosti njihovih investicija. Cijena tone pšenice ne opravdava troškove koje su uložili.

U nastavku rasprave govorilo se o tome kako podići proizvodnju na malim gazdinstvima. Mato Mrkalj je naveo primjer Austrije koja ima 12 puta veću stočarsku proizvodnju od Hrvatske. Kod njih je 80 posto stočara registrirano i udruženo u zadruge.

"Na osnovu tih zadruga koriste sve resurse EU za finansiranje saradnje i strateških projekata. Kada analizirate prosječnog mljekara u Austriji, prihod te farme od samog mlijeka iznosi dvadesetak posto. Farma mlijeka ne može opstati samo od mlijeka. Ona mora imati i bioelektranu, solarni panel. Moramo početi razmišljati o dodatnim uslugama i vrijednostima, jer je to očiti recept, svi ti ljudi rade pozitivno, a mi to ne radimo i propadamo", rekao je Mrkalj.

Uvozni lobi i drugi neprijatelji

Panelisti su se u raspravi osvrnuli i na vječnu sumnju u uvozne lobije, odnosno interesne grupe koje se često smatraju ključnim neprijateljima koji otežavaju domaću proizvodnju. 

"Kada identificiramo neprijatelja i usmjerimo prstom prema njemu, čini se da su naši problemi riješeni. Ko su zapravo ti ljudi koji čine uvozni lobi? Njihovo djelovanje podsjeća na organizaciju iz stripa Alan Ford, a postavlja se pitanje zašto ti lobiji ne funkcioniraju u ostatku Evrope", rekao je Drago Solić.

Naveo je da u uredbi o zajedničkom tržištu Evropske unije ima članak 168. koji kaže da zemlja članica može na svom području uvesti obvezu ugovaranja poljoprivredne proizvodnje - i na tome se zasniva cijeli promet poljoprivredne proizvodnje u Evropi.

"Zašto Njemačka ne izveze u sred ljeta višak svoje svinjetinu u Španiju, koja je prvi proizvođač svinjetine. Zato jer su i u Njemačkoj i u Španiji klaonice morale sklopiti ugovore o proizvodnji sa svinjogojcima i tu količinu su morali otkupiti. Tek kad se otkupe te količine onda su klaonice mogle kupovati iz drugih zemalja" rekao je Solić.

Na kraju rasprave Mladen Kušeković pozvao je nadležne da "umjesto da se oslanjamo na umjetnu inteligenciju, trebamo se fokusirati na prirodnu inteligenciju, odnosno na znanje, logiku i iskustvo ljudi koji su radili na ovim prostorima prije nas, jer smo sami sebi najveći neprijatelji".

Pogledajte cijelu raspravu u videu: