Raste izvoz živih konja u Japan - njihovo meso sve traženije

Konzumacija konjskog mesa kod većine će stvoriti nelagodu budući da se na ove životinje ne gleda kao na stoku uzgajanu za prehranu ljudi. Iako, i na našim se prostorima u prošlom stoljeću jela konjetina, uglavnom u raznim salamama. 

Posebna se medijska hajka digla prije osam godina kada je otkriveno da se širom Europe jeftino meso konja prodaje kao govedina. No, tada je posljedično porasla njegova prodaja u Francuskoj, za čak 15 posto. Naime, u toj je zemlji ta vrsta mesa dio tradicionalne kuhinje, što je do tada, na neki način bila tabu tema. Osim ondje, u Belgiji, Nizozemskoj i Švedskoj, smatra se specijalitetom te konzumira sirovo, kao tartarski biftek. 

Koristi se i u drugim europskim kuhinjama, kao što je mađarska, talijanska, njemačka, austrijska, a popularno je i u Kanadi, Čileu te posebno Japanu. 

Velika vrijednost izvoza

Ondje se vrhunskim jelom smatra basashi, njihovo sirovo meso, u obliku tanko narezanih komadića umočenih u soja umak i posluženih s đumbirom. Svježe meso zovu sakura, kao i trešnjin cvijet jer ima karakterističnu, ružičastu boju. 

Kako piše Guardian, između 25 i 40 posto japanskog konjskog mesa dolazi od uvezenih životinja, a razlog je ušteda na visokim troškovima uzgoja, odnosno hranidbe. Kanada je 2019. osigurala čak 71 posto uvoza živih konja u Japan, u statistici koja isključuje čistokrvne, a slijedi ju Francuska s 21 posto.

Ovaj je izvoz započeo 2000. godine s 96 životinja, u vrijednosti 231.000 američkih dolara. Za godinu dana se povećao za pet puta, a do 2018. je vrijedio više od 20 milijuna USD. 

Francuska je s izvozom u Zemlju Izlazećeg Sunca krenula intenzivnije, 2017. i to s 80 živih grla, a do 2019. ta je brojka porasla za više od deset puta, na 959. 

Teško podnose let

Ono što u ovoj priči predstavlja problem je transport. Naime, životinje se prevoze zrakoplovima, a prema, primjerice, kanadskim propisima, putovanje se može protezati i do 28 sati tijekom kojih su konji navodno bez hrane i vode. 

Smješteni su u drvene sanduke, po troje ili četvero, s otvorom na vrhu. Aktivisti upozoravaju da su zbog toga konji uznemireni. Primjer je konj koji je tijekom prijevoza 2014. probio sanduk te uginuo tijekom leta. Prošle je godine zabilježen slučaj gdje je zbog lošeg stanja pet životinja kolabiralo, a jedan je uginuo.

Prema anonimnom izvoru Gurardiana, radi se o konjima u dobi od jedne do tri godine, a na letovima ih uvijek prati konjušar koji nadzire njihovo zdravlje i dobrobit .

Kada slete u Japan, odvode ih u karantenu na deset dana, a nakon toga ih premještaju u hranilište te ih tove do godinu dana prije nego ih zakolju. 

Iako su u francuskom ministarstvu poljoprivrede zabrinuti zbog transporta, smatraju da je porast japanske potražnje za francuskim konjima znak izvrsnosti njihove industrije.