Ovčarstvo nije lagan posao, ali koji jest?

"Nema te stvari, posla i zemlje radi koje bih se odrekao ove ljepote i svoje rodne grude", kaže Franjo Jakovljević koji na rumbočkoj planini Zahum sa svojom obitelji drži stado koje broji preko 320 ovaca.

Nastavio je posao koji je radio njegov pokojni otac i danas na planini sa svoja dva brata, majkom i sestrom radi i živi mukotrpan posao stočarstva. Probao je, navodi, i kako je to raditi u Njemačkoj. No, za razliku od brojnih mladih koji napuštaju zemlju - nikad više neće otići sa rodne grude.

Raditi se mora

"Nije to za mene, kratko da, ali dok se ti snađeš i još ako nemaš nekoga svoga da te uputi, gotov si. Bio sam jedan mjesec i pol dana na radu tamo. Ali brate, više ne; nikada ni da sam kruha gladan", rekao je Franjo za rama-prozor.info.

Stočarstvo nije lagan posao, ali raditi se mora. "Nema tu ni sveca, ni nedjelje, ni blagdana, ništa, samo obaveza iz dana u dan. I sve je to dobro u ove dane dok ne dođe vrijeme da se ovce janje. E onda ima puno više posla i obaveza dok se ti janjci i ovce ne puste na ispašu", kaže mladić koji pronađe i vremena za uživanje s prijateljima.

Najviše voli sjesti na svoj motor KTM-ov kroser i s prijateljima otići preko planina. Ta ljepota, rekao im je, ne može se riječima opisati. Svoju proizvodnju bazirali su na meso. Ovčji sir zasad ne proizvode. Kako objašnjava, svjestan je da je u siru dobra zarada, ali onda gube na kvaliteti mesa.

Sam svoj gazda

"I ne stignemo, ali ako nađemo kvalitetnog radnika za čuvanje ovaca, sigurno ćemo početi raditi i sir", kaže Franjo i na upit "može li se živjeti od ovčarstva", uzvraća: "Naravno da može, nije to lagan posao, ali recite mi koji jest? Ovdje si sam svoj gazda i ti određuješ sebi kada započinješ i kada završavaš s poslom".

Mladima je poručio da se ne boje nikakva posla. Neka rade i imat će sigurno.

"Ako nema drugoga izlaza nego ići vani, neka se pripaze, ali to je kruh većini i tvrđi i gori od ovoga moga", zaključuje vrijedni mladič.

Foto: rama-prozor.info