Boban Prodanović iz Štrbaca kod Prnjavora, jedan je od četiri farmera iz ove lokalne zajednice, koji će mlijeko sa svoje farme plasirati u novu mljekaru.
Proizvodnja mlijeka u porodici Prodanović iz Štrbaca kod Prnjavora krenula je od Bobanovog pradjeda, preko djeda i oca i sve do ovog poljoprivrednika koji danas modernizuje farmu. On je jedan od četvorice farmera iz ove lokalne zajednice, koji će mlijeko plasirati u novu mljekaru iza koje stoji Udruženje poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS.
Na Bobanovoj farmi trenutno je 25 muznih grla, a dnevna proizvodnja mlijeka je oko 500 litara.
"Moram reći da sam za sada zadovoljan količinom. Na ovaj broj grla to je nekih 7.000 litara proizvodnje po grlu u jednoj laktaciji, i nadam se da ćemo kroz neko dogledno vrijeme to i da povećamo. Trenutno neki naš cilj je da to ide na nekih 8.000 - 8.500 litara po laktaciji", ističe ovaj prnjavorski farmer.
Zadovoljan je, kaže nam, i otkupnom cijenom mlijeka, mada, bi mogla biti i malo veća.
"Za sada je dobra. Trenutno iznosi 0,95 KM plus PDV. To je uz količinsku stimulaciju koja prelazi 500 litara. Osnovna cijena je svima jednaka i sve razlike u cijeni su na tu količinsku stimulaciju, da li je to 100, 200, 500 ili preko 500 i 1000 litara", priča Prodanović.
U novu mljekaru, čija je izgradnja počela u poslovnoj zoni Vijaka kod Prnjavora, a čiji je inicijator i suvlasnik Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS, vlastita je sredstva uložilo 17 farmera. Među njima je i Prodanović, koji upravo kroz ovu investiciju vidi dodatni potencijal za razvoj farme.
"Odlučili smo da se uključimo. Čim se poveća potražnja za mlijekom, sigurno da će se to odraziti i na cijenu, i to će nam dati jednu sigurnost da će kroz neko vrijeme naša mljekara moći da otkupi naše mlijeko po boljim cijenama na naše zadovoljstvo i kao farmera i kao osnivača", dodaje Prodanović.
U novoj mljekari, planiran je pogon za preradu mlijeka, a odavdje će na tržište stizati visokokvalitetni sirevi i maslac, kao proizvodi koji donose najveću vrijednost na tržištu.
Prve krave za potrebe domaćinstva Prodanović nabavio je Bobanov pradjed, a djed i otac nastavili su i proširili proizvodnju. Ipak, veliki zaokret desio se prije 22 godine, kada je počela modernizacija je proizvodnja.
"Te 2003. je još uvijek bila ručna muža, pa smo došli do onih prvih muzilica, pa zatvoreni sistem muže, i evo sad nam polako pristižu i roboti za mužu, tako da je ogromna razlika. Razlika je i u genetici, u proizvodnji mlijeka, u samom sistemu držanja grla", kaže Boban čiji radni dan počinje oko pola 7 ujutro.
U zimskom periodu "na nogama" je po 12 sati, dok je u ljetnom i duže.
"To je kada govorimo o svakodnevnim poslovima, ali kada je sjetva, žetva zna se raditi i do ponoći i poslije ponoći ako ima potrebe. Ja sam prije deset godina definitivno odlučio da ostajem ovdje, godinu dana prije toga napravljen je ovaj objekat i od te neke 2015. ja sam baš aktivno uključen, do tad sam bio ispomoć, a onda sam preuzeo najveći dio posla", ističe ovaj proizvođač mlijeka.
Jedan od problema za ovog farmera je manjak zemljišta i sitne parcele, pa dosta vremena izgube na transportu. Hranu za stoku proizvodi na 70 hektara zemlje u tri sela.
Seosko domaćinstvo 28 godina čeka trofaznu struju: Elektrodistribucija traži uplatnicu
"Problem predstavljaju i česti prekidi električne energije. O proširenju proizvodnje za sada ne razmišljam, ali plan im je da obezbijedim nove parcele za obradu zemlje, i da zadržim prepoznatljiv kvalitetan proizvoda", navodi Prodanović, te dodaje da su značajna olakšica redovan podsticaj od grada i resornog ministarstva.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Miljan Erbez
prije 3 tjedna
Super priča. Lijep dokaz da za omladinu je možda bolje biti na selu nego u zagušljivom gradu.