Kod farmera Stefana: Samo petoro ljudi brine o 6.000 svinja

U jednom od najnepovoljnijih trenutaka u Srbiji za stočarstvo u širem smislu, pa tako i svinjarstvo, rodila se jedna ozbiljna porodična priča, sa jasnim ciljem i zadatkom. Sve je počelo prije četiri godine, kada je Stefan Radović iz Beograda uz pomoć rodbine kupio prvo tovnu farmu, da bi na početku držali samo tovljenike, a kasnije se posao znatno proširio.

Već na samom startu su se, kako Radović kaže, susreli sa prvim problemima - raznim ucjenama u vezi sa prodajom, sa kupovinom prasaca i slično. Međutim, odlučili su da imaju svoju proizvodnju, pa su kupili farmu od nekadašnjeg "Mesoprodukta" u Rumi. 

"Ta farma je imala kapacitet od 400-500 krmača, pa smo renovirali, odnosno adaptirali kako bismo povećali kapacitet na hiljadu. Sada radimo sa 1.000 krmača i punimo svoje tovove, ne dokupljujemo prasad i samo nešto minimalno što ne ide kod nas u tov, prodajemo", rekao je naš sagovornik dodajući da farma trenutno broji oko 5.000 prasadi i hiljadu krmača.

Na konto prasadi, dobili su oko 350 hektara državne zemlje, na kojoj uzgajaju pšenicu, suncokret i kukuruz. Genetiku su, kako kaže, uvezli iz Danske, od kompanije "Briders".

"To je najbolja genetika, od njih smo kupili i neraste. Što se hrane tiče, nju kupujemo gotovu. Imamo vlastitu mješaonu, ali još nije aktivna i imamo je u planovima za budućnost. Kupujemo predstarter od 100 posto, a koristimo i starter i tov 1."

Kako priča, ovo je proizvodnja u kojoj nema puno razmišljanja, već je životinjama potrebno osigurati tri najbitnije stvari - hranu, vodu i ventilaciju.

Objekti "sami sebe održavaju"

Od šest objekata koje posjeduju, tri su nova i ona zamjenjuju radnike. Njegov plan je da se i ostali renoviraju, kako bi se ljudski rad sveo na minimum.

"Praktično, ubaciš svinje i možeš ih zaključati, pa ih dođeš posle tri mjeseca provjeriti. Toliko ti objekti olakšavaju. Ima nekada posla, oko kontrole hranilica i slično, što i ja kao upravnik mogu uraditi vrlo brzo. Suština svega je da nije potreban veliki broj radnika", kaže ovaj mladi farmer.

Pored ventilacije, redovno se kontroliše i klima. Temperatura je uvek takva da najviše odgovara prascima. I bašte mnogih kafića koriste sličan sistem, pa se i na taj način gledalo da životinjama bude što prijatnije dok tu borave.

"Kada je napolju 40 stepeni Celzijusa i kada uključim klimu, odnosno sistem sa vodenom parom, mogu spustiti temperaturu za 12 stepeni. Objekti posjeduju i rešetkasti pod, tako da je riješeno i pitanje čišćenja."

Kroz automatizaciju, pojašnjava on, objekti sami sebe održavaju.

Borba protiv pošasti

Sve prepreke na ovom trnovitom putu proizvodnje su izbjegli, pa se tako i sa afričkom kugom uspješno bore. Radović je lično odredio striktne mjere i pravila, kojih se strogo pridržavaju.

"Osim mene i radnika, niko ne može doći na farmu i u kontakt sa životinjama. I kada kamioni dolaze, vozim ih u traktorskoj prikolici koju parkiram daleko od farme i deset po deset ih iznosim, kako bi sve bilo sigurno. Trošim dosta dezinfekcije, prska se sve non stop, pa tako i traktori i druge mašine. Sve što je na farmi i što prolazi kroz nju, mora da prođe kroz barijeru i prskanje."

Kupili su i pogon za preradu mesa, ali ta ideja je još u realizaciji i u procesu je renoviranja. Glavni cilj mu je, kako kaže, da otvori vlastite mesnice i lokale.

Radović je pokrenuo i Youtube kanal Stefan Farmer, na kojem objavljuje sadržaj sa svoje farme. Trenutno je broj pratilaca proporcionalan broju životinja na farmi.

Naslovna fotografija: Stefan Radović