Nastanak ketoze veže se za vrijeme nekoliko dana prije teljenja i za vrijeme rane laktacije.
Ketoza je jedna od najštetnijih i najčešćih metaboličkih bolesti kod muznih krava u ranoj laktaciji koju karakteriše visoka koncentracija cirkulišućih ketonskih tijela. Njeno prisustvo često podrazumijeva proizvodne i reproduktivne gubitke, izlučivanje grla pa čak i smrt.
Svi ovi problemi predstavljaju i finansijske gubitke koji se pogoršavaju inherentnim tretmanom koji je sa njima povezan. U većini slučajeva, liječenje drugih pratećih bolesti, koje se javljaju kao njen uzrok ili posljedica, dodatno otežava finansijski problem. Značajna stavka jeste i povećan obim rada u stadu i narušavanje proizvodnog procesa.
Nastanak ketoze veže se za vrijeme nekoliko dana prije teljenja i za vrijeme rane laktacije. U tom razdoblju može doći do negativne energetske ravnoteže (NEB) u tijelu jedinke pri kojoj poraste nivo nezasićenih masnih kiselina, a posljedično tome se povećava otapanje masti (mobilizacija lipida) iz tjelesnih rezervi. Razgradnjom masti nastaju materije koje bi trebale poslužiti za stvaranje šećera, tj. glukoze, ali se metabolizam preusmjerava u "pogrešnom" smjeru pa nastaju tzv. ketonska tijela ili ketoni.
Ketonska tijela su beta-hidroksibutirat (BHBA), acetoacetat (AcAc), i aceton (Ac), u odnosu 70, 28 i 2%. Prevladavajuće ketonsko tijelo u cirkulaciji preživara, te najstabilniji i najpogodniji molekul za dijagnostiku je BHBA. Primarna ketoza je samostalna bolest, a sekundarna se javlja kao posljedica neke druge bolesti zbog koje životinja gladuje (mastitisi, metritis, zaostajanje posteljice, dislokacija sirišta itd.). Ketonska tijela osiguravaju ćeliji energiju za vrijeme gladovanja, ali kod primarne ketoze su veće količine ketona nepoželjne. Ketozu u proizvodnji još dijelimo na tri obika (Tip1, Tip2, Tip3).
Pod tip 1 smatramo onu koja nastaje spontano, odnosno kao posljedica gladi zbog većih energetskih potreba, a javlja se 3 do 6 nedjelja nakon teljenja. Tokom tog razdoblja simptomi bi se trebali povući pomoću potpomognute terapije prekursorima glukoze u obliku glicerola ili natrijum propionata. Ovaj tip može se javiti zbog neizbalansirane prehrane, visoke koncentracije proteina i niskih ugljikohidrata. Tip 2 javlja se u pretilih krava, pa se naziva i "sindrom debele krave" zbog pojačane mobilizacije masti prije teljenja. Posljednji tip 3 javlja se kod krava koje konzumiraju prekomjernu količinu kisele silaže ili sjenaže.
Kad su klinički znakovi ovog poremećaja prisutni govorimo o kliničkoj ketozi, a kad nema vidljivih znakova bolesti, kad su oni prikriveni, tada to stanje nazivamo subklinička ketoza. Kod kliničke su simptomi su izraženi 2-4 nedjelje nakon teljenja, a to su bezvoljnost, smanjen unos hraniva i krava se hrani po instinktu, bez volje, poremećaj centralnog nervnog sistema (abnormalno lizanje i nesvrsishodno žvakanje), slabo popunjeno vime prije muže i smanjena proizvodnja mlijeka, smanjeno izlučivanje fekalija ili tvrd/suv izmet, miris ketona (acetona) u dahu/mlijeku i nagli gubitak tjelesne kondicije. Ovo stanje je potom praćeno drugim znakovima poremećaja centralnog nervnog sistema, kap što su tupost, ataksija, nasrtanje, zabacivanje nogama. U teškim slučajevima može doći do kome. Subklinička ketoza u muznih krava je pojava ketonskih tijela u krvotoku, mlijeku i mokraći bez prisutnosti kliničkih znakova oboljenja.
Treba reći da je i liječenje finanijski opterećujuće za farmere, pa tako gubici po grlu iznose i do 450 KM, uključujući troškove liječenja i gubitak uslijed pada proizvodnje mlijeka. Ukoliko naravno ne dođe do uginuća životinje.
Kako bi maksimalno smanjili rizik od nastajanja ove bolesti potrebno je djelovati preventivno. Postoji više bitnih stanovišta u smislu nadzora nad njom u stadu muznih krava, od kojih ćemo neke spomenuti ovdje.
Ishrana zasušenih krava - u poređenju sa grlima koje dobijaju hranivo koja obezbjeđuje energiju znatno iznad potreba za održavanje, krave hranjene u periodu zasušenja hranivom sa ograničenom/kontrolisanom energijom, imaju manji rizik da budu "pogođene" ketozom u postpartalnom periodu, bez obzira na proizvodnju mlijeka. Muzne krave hranjene na ovaj način su ispoljile manji NEB i ketoze u manjem trajanju odnosno broju. Više sjena manje koncentrata.
Procjena tjelesne kondicije krava (BCS) - praćenje u periodu prije teljenja pokazalo se kao korisno sredstvo u ocjeni zdravlja stada. Naime, vrijednosti BCS (>3,25) prije teljenja povezani sa velikim gubitkom tjelesne mase u prvim nedjeljama nakon teljenja. To se ogleda kroz veću stopu mobilizacije masti, a fenomen je dokazan povećanom koncentracijom cirkulišućih NEFA (slobodnih masnih kiselina) i BHBA. Optimalna ocjena kod muznih krava je BCS = 3,25 ili generalno <3,5 u slučaju da ne izgube mnogo tjelesne mase u postporođajnom razdoblju (ΔBCS između prepartuma i osam nedjelja poslije porođaja ≤0,75). Za ovo praćenje, proizvođači mogu da koriste Edmonsonovu BCS klasifikacionu tabelu (skala 1 - premršava do 5 - predebela).
Pasmina - prevalencija ketoze je generalno veća kod krava Džerzej pasmine nego kod Holštajn, te Simentalca. Dobre rezultate su pokazali i križanci Simentalca i Holštajna.
Sezona teljenja - većina istraživača navodi da je proljeće najproblematičnije godišnje doba za pojavu ove bolesti. Ovdje farmer treba sam procijeniti kakvo je stanje u stadu, te na osnovu toga planirati proizvodnju. Takođe, npr. jesenje teljenje može biti interesantno i sa gledišta otkupne cijene mlijeka, jer uglavnom u tom razdoblju dolazi do pada otkupljenih količina, a rasta cijene.
Veličina stada i organizacija ishrane - u većim stadima često se primjenjuje grupisanje krava prema proizvodnji mlijeka, čemu se prilagođava i obrok. Prevalencija bolesti kod njih je generalno niža nego u stadima sa manje grla, gdje se krave više manje hrane istim obrokom, bez obzira na stadij laktacije ili proizvodnost jedinke.
Smještaj - istraživanja su pokazala da je prevalencija bolesti bila manja kod grla smještenih u boksovima, to jeste u objektima gdje su tokom ležanja fizički razdvojene pregradom od drugih krava, u odnosu na grla na dubokoj prostirci, pa čak niža nego u sistemu gdje su imale ispuste odnosno pristup paši.
Ishrana - prema rezultatima istraživanja iz Zapadne Evrope sprovedenih 2011. i 2012. godine, krave koje su odvojeno hranjene kabastim hranivom i koncentratom imale su najmanju prevalenciju ketoze (33%), zatim one hranjene TMR (36%), a kod krava koje su hranjene PMR (djelimično miješan obrok) prevalencija je bila 50%.
Stručnjaci sugerišu da se Keto-test mlijeka pokazao kao neinvazivna i jednostavna metoda za procjenu prevalencije ketoze kod muznih krava. Pouzdaniji je u odnosu na test putem mokraće. Naravno najbolje je putem vađenja krvi, ali to svakako zahtjeva prisustvo stručnih lica.
Preporučuje se i redovno praćenje odnosa masti i bjelančevina u mlijeku. Povećanjem sadržaja masti u odnosu na bjelančevine, sa odnosom od preko 1,6, pogotovo 1,7 i više već upozorava na mogućnost pojave bolesti, naravno posebno ako je riječ o prvim nedjeljama laktacije. To znači npr. sadržaj mliječne masti iznosi 5,4, a bjelančevina 3,2.
Bolest se može utvrditi i palpacijom rumena. Naime, uzrokuje je smanjenje broja kontrakcija rumena, na <3 u dvije minute.
Tagovi
Autor