Zašto je baby beef proizvodnja u BiH zanemarena unatoč tome što ova zemlja raspolaže svim prirodnim resursima potrebnim za uspješnu proizvodnju ovog tipa?
Nezainteresiranost, ekonomska neopravdanost, nedostatak stručnog znanja te nedostatak potpore države baby beef proizvodnji, ovakav su tip tova junadi u BiH potpuno gurnuli u drugi plan. Zbog minimiziranja ove proizvodnje, teško ju se može pronaći i u nekim statističkim podacima u odnosu na druge proizvodnje u segmentu govedarstva.
Baby beef junad ulaze u završni tov sa 130-150 kg, kada već imaju sposobnost preživanja hrane. Za ovu proizvodnju koriste se muška telad holstein-frizijske i simentalske rase, a najbolje je koristiti telad tovnih rasa čiste krvi. Telad se drži u grupama od 10 do 15 jedinki, a režim ishrane u završnom tovu (II faza), zasniva se na koncentratnim smjesama do finalnih težina od 270 do 350 kg.
Da ovaj tip tova junadi nema svjetliju budućnost, pokazuje činjenica da je u poslijednjih nekoliko godina domaća kvalitetna telad preusmjerena na tržište klanja pri jako niskim završnim težinama, čime se značajno promijenila tehnologija tova junadi, a uvozna jeftinija telad postala je osnovica proizvodnje mesa. Iako BiH raspolaže svim prirodnim resursima za uspješnu baby beef proizvodnju, apsurdno je da su statistički podaci o njoj poražavajući. Sasvim logično, nameće se pitanje: Zašto se baby beef proizvodnja ne pokuša intenzivirati i unaprijediti?
Izvor: Faostat EU - BiH data
Prema podacima Federalnog Zavoda za statistiku FBiH, u proteklom razdoblju, najviše se junetine u BiH uvezlo isključivo iz zemalja EU, posebice iz Nizozemske, Njemačke, Austrije, Hrvatske i Srbije.
BiH nema ni približno zadovoljavajući broj goveda pa ne može zadovoljiti niti svoje potrebe, što se odrazilo i na proizvodnju izuzetno kvalitetnog mesa mlade junetine (bijelog mesa) poznatijeg kao baby-beef, koji se u zemljama EU izuzetno cijeni te ima visoku otkupnu cijenu.
Problem uzgoja dodatno pojačava i nepostojanje strateškog plana za razvoj gospodarstva. Osim toga, BiH nema matično knjigovodstvo niti uzgojne planove, niti na federalnom niti na državnom nivou, a nema niti jedinstveno Ministarstvo poljoprivrede na nivou države. Ukupno gledajući, u takvim je uvjetima farmerima iznimno teško unaprijediti proizvodnju te ponuditi dovoljne količine kvalitetnog proizvoda za izvozna tržišta.
Veliki zahtjevi na tržištu EU, za baby-beef mesom, a posebice u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj (EU – Market Analysis 2013.), nisu dovoljan motiv farmerima u BiH, jer osnovni kamen spoticanja su nedostatak sredstava i državne potpore. Od lokalne pa sve do najviše samouprave, farmeri nemaju podršku.
Najbolji motiv i generator svakom farmeru je državna potpora putem:
Ukoliko bi se gore navedeni segmenti u potpunosti ispunjavali, baby beef proizvodnja bi imala svjetliju budućnost, no ipak samo sa naglaskom izvoza u zemlje EU, koje su spremne prihvatiti odgovarajuće cijene kvalitetnog mesa mlade junetine koja nema trend intenzivnog otkupa na domaćem tržištu jer su cijene za domaće otkupljivače neprihvatljive i previsoke iako se radi o domaćem proizvodu.
Unatoč tome što je EU spremna prihvatiti kvalitetno meso mlade junetine, naravno pod svojim uvjetima, propisima i legislativama, nažalost, zbog svih gore navedenih razloga, farmeri u BiH još uvijek nisu spremni proizvoditi baby beef meso u velikim količinama koje zahtijeva izvoz.
Prvi korak u razvoju ove grane govedarstva zasigurno bi bila jedinstvena udruga baby beef proizvođača na teritoriju BiH koji bi imali zajednički interes i cilj po uzoru na Udrugu za tov i uzgoj junadi baby beef Bjelovar iz Hrvatske.
Tagovi
Autor