Dosad utovili 2 miliona brojlera - i idu dalje!

Precizna statistika Bože Ivaštanina pokazuje da je iz porodične farme, izgrađene među prvima u ovom dijelu BiH, do sada klaonicama isporučeno više od 4 miliona kilograma kvalitetnog pilećeg mesa. Božo Ivaštanin i supruga Jadranka uz povremenu pomoć sinova Ivana i Dejana, kćerke Teodore i snaha Milice i Azre, bave se uslužnim tovom. Organizator posla je "Perutnina", a ranije su se poslovi sklapali sa bivšim "Živinoproduktom" iz Srpca.

"Od ovog posla se mogu ostvariti solidne plate. U jednom turnusu imamo 12 hiljada pilića, godišnje realizujemo od pet do šest turnusa. Piliće tovimo 42 dana i od organizatora tova dobijamo 28 feninga po kilogramu te dodatnih šest feninga po kljunu premija od države. Od tih novaca plaćamo struju, grijanje, radnike i sve troškove. Ne žalimo se, planiramo da ove godine dodatno produžimo objekat", kaže Božo.

Ivaštani su u Kozince doselili iz sela Orubica, prelijepog sela pored Save na samoj granici sa srbačkom opštinom. Prije nekoliko decenija gotovo kompletno selo je iseljeno, jer su poplave bile česte i jedini pristup do Orubice bio je moguć čamcem.

Kad slušamo priče o protestima poljoprivrednika na jednoj strani i kritike vođa udruženja, a na drugoj strani naše političare, te kad znamo čime sve raspolažemo, a kako malo proizvodimo, zaključili smo da je spas u dobrim idejama i radu.

"U Orubici obrađujemo zemljište i sijemo uglavnom kukuruz. Planiramo da i na proljeće zasijemo barem pet hektara kukuruza. Zasijali bismo i više, ali zbog nemogućeg održavanja plodoreda koje onemogućuju česte poplave pojavila se kukuruzna zlatica. "Odmorićemo" malo zemljište", kaže Božo.

Plastenik čeka povoljnije vrijeme

Zanimljivo je da su Ivaštani osim što su prvi proizvođači pilećeg mesa, bili poznati i po uzgoju cvijeća u plastenicima. Iako je mart počeo, a to je najbolji period za prodaju cvijeća, njihov plastenik smo zatekli bez folije. Jadranka nam je objasnila i razlog.

"Preskupo je grijanje pa smo bili primorani da uništimo veće količine cvijeća i žrtvujemo popriličnu sumu novca. Zima je bila jaka i mnogo ogrijevnog drveta nam je "progutala" farma. Ipak mi smo zaljubljenici u cvijeće i vjerujemo da ćemo vrlo brzo nastaviti i tu proizvodnju", kaže Jadranka.

Božo, Jadranka i kćerka Teodora najzaslužniji su i za izgradnju malog parka pored kuće. Riječ je o neiskorištenom državnom zemljištu, koje je bilo u korovu i šipražju, tipično leglo za zmije i razne štetočine.

"Mnogo smo zemlje navezli da izravnamo ovaj dio, pa smo ga kultivisali i posadili ukrasno bilje. Jedino smo pogriješili što smo posadili šimšir, osušio se od napada šimširovog moljca. 600 sadnica uveženih iz Holandije smo dobro platili. Ide proljeće, ponovo ćemo u akciju, a tu ćemo napraviti i mali mostić, kako bismo dodatno oplemenili ovaj park", kaže Jadranka.

Jadranka u slobodno vrijeme pravi nakit

Naša sagovornica iako majka troje djece i baka četvero unučadi, a dvoje su još na pragu, praktično i nema slobodnog vremena. Nakon rada u bašti, štali, farmi i parku Jadranka se posvećuje izradi nakita. Riječ je o perlama od bisera, koje sama kreira i izrađuje, a plasman je osigurala uglavnom posredstvom interneta.

"Sa kćerkom i snahama naveče radimo na izradi ogrlica i drugog nakita. Inspiracije nam ne nedostaje. Na ovaj način odagnamo brige i probleme i odmaramo mozak od svakodnevnih aktivnosti. Inspirišu nas narudžbe i pohvale kupaca i idemo dalje", kaže Jadranka, koja kćerku i snahe takođe podučava i već zaboravljenom vezu.

Uspjeh na svakom polju najbolje dočarava "glava" porodice, Božo Ivaštanin, inače penzionisani policajac.

"Kad slušamo priče o protestima poljoprivrednika na jednoj strani i kritike vođa udruženja, a na drugoj strani naše političare, te kad znamo čime sve raspolažemo, a kako malo proizvodimo, zaključili smo da je spas u dobrim idejama i radu. Svjesni smo krize u agraru. Imamo 40 tona kukuruza za prodaju, mislili smo obezbijediti novac za sjetvu. Destimulisani smo jer cijena kukuruza pada, a repromaterijala raste. Ipak mi ćemo ići u sjetvu, a vjerujemo i u nove investicije", kaže Božo Ivaštanin iz Kozinaca kod Gradiške.

Da je u pravu potvrđuje i CNC mašina koju je nedavno kupio sin Ivan. Sloga u kući i velika ljubav prema poslu garant su uspjeha uprkos krizi, koju prema njihovom mišljenju mnogi zloupotrebljavaju samo radi izgovora.