Čoban Neđo je u oktobru zatvorio kućna vrata, a otvorit će ih tek u aprilu

U narodu kažu da ako je čoban sretan i miran, ovce će biti poslušnije na pašnjaku, jer instinktivno prepoznaju njegovu energiju. Ima li u tome istine ne znamo, ali nam je ovaj kojeg smo sreli popravio dan. Iako nije bilo planski da se piše i snima, naišli smo na njih na putu do jednog prnjavorskog sela.

Nije to prizor koji svakodnevno vidimo, pa smo iskoristili priliku da sa ovim vrijednim ljudima, progovorimo nekoliko riječi. Glavni među njima, reče nam da se zove Neđo Delić, iz Stričića je sa Manjače, a naš susret desio se u Pečeneg Ilovi nadomak Prnjavora.

Pritisla zima

Vodi Neđo svoje stado i bježi u toplije krajeve, laganim hodom kao da je jučer iz kuće izašao, a ne prije tri mjeseca. 

"Evo nas u Ilovi, negdje polovinom oktobra smo sa Manjače krenuli u zimski pohod. Zima je i ovdje, pritisnulo je, ali je dobro, mora se jednostavno", priča nam Neđo.

Najstariji je u "ekipi" koja čuva stado od hiljadu ovaca i na destine jagnjadi. S njim su još i njegov sin i sinovac (sin od brata).

"Stado je naše i onda je drugačije. Sami brigu brinemo o svom hljebu. U ljeto se dosta toga proda i onda ponovo u pohod", govori ovaj iskusni čoban.

Do aprila na nogama

Za sliku čobana uvijek su se vezale kape od vune ili kože, koje su bile simbol njihovog zanata. Postojalo je vjerovanje da, ako neko ukrade čobanovu kapu, stado više neće slušati svog vlasnika dok kapa ne bude vraćena. I naš sagovornik je s kapom, nekoliko slojeva odjeće, ali nasmijan i ne žali se. 

Kaže da je dobro, i da uvijek može i gore, kada su u pitanju minus i hladnoća.

"Nije lako, ali mora se živjeti. Negdje do kraja aprila smo na nogama, a onda se vraćamo kući", poručuje na kraju ovaj čobanin. 

Sjetite ga se kada sljedeći put pomislite da vam je nešto teško na poslu. A, Neđi: "Sretno stado i miran pašnjak!"