Bosanski inat Dragana Vukovića: Krenuo iz hobija, danas na farmi 1.000 grla stoke

Živa legenda, čini se kao najprikladniji opis za Dragana Vukovića, biznismena iz Turbeta kod Travnika, koji je prije nekoliko godina, na svom imanju, kao hobista, počeo uzgajati ovce. Danas ovaj radišni Travničanin, ima skoro hiljadu grla stoke - 800 ovaca i više od 100 goveda.

Imanje liči na mravinjak. Oku je teško pohvatati šta se ovdje sve istovremeno zbiva u jednom trenutku. Ni okolni zvukovi ne pomažu jer čujete pilanu, blejanje, mukanje, mašine, kamione, graju ljudi i veselog Dragu koji iako gazda, usput dok nas vodi do svog ureda obavi barem pet 'poslića'.

Reprodukcijski centar za francusku ovcu

Taman smo sjeli dogovarati snimanje, prekida nas jedan komšija koji ulazi dok traje sastanak i s ispruženom rukom ide prema Vukoviću: "Čestitam, bolje su ti junice od mojih." Realna je to slika našeg domaćina, na kojeg su, kako smo se uvjerili, lokalci ponosni i navikli da je uvijek dostupan.

Krenuli smo do prvog objekta na farmi, onog s ovcama. Prvi nam je put da čujemo kako zvuči "horski" pozdrav 400 grla Il de France rase.

U zasebnom je objektu nekoliko pramenki, dovedene su s Vlašića, za kupce kojima se žuri. Na planinskoj paši je još 400 Draganovih ovaca ove rase. Potražnje ima za obje. Farmerima je, kaže, isplativija francuska, a onima koji hoće da muzu domicilna.

"Povećala nam se potražnja za Il de France. Svaki drugi-treći dan dolaze upiti za ženske janjce, koje još ne prodajemo, ali vrlo brzo će biti ovdje jedan reprodukcijski centar za francusku ovcu, jer smo uvezli dobre ovnove, imali smo dobru hranu", otkriva vlasnik farme svoje planove u kojima je nezaustavljiv.

Ovce u štali i one na planini, kako dodaje, hrane se skoro identično, jer su ovdje u selu Potkraj ogradili dosta livada pa su i Francuskinje često na ispaši. Usto dobijaju sijeno, i domaća žita pa i smjese savremene ishrane životinja, kompanije "Sano".

Upravo Protamino Lamb Grower iz Sana "zadužen" je ovdje za zdravu janjad s odličnim dnevnim prirastom. Zahvaljujući ovoj dopunskoj smjesi, faza rasta je kratka uz adekvatan razvoj buraga.

"Uz to, smiješa stimuliše i poboljšava razvoj buraga. Radi se o visoko svarljivom sojinom proteinu, specijalnoj kombinaciji vitamina i elemenata za zdravu i otpornu jagnjad. Zbog visokog sadržaja hranljivih materija, minerala i suplemenata dnevno se može dati maksimalno 20-25% ovog proizvoda", Emir Mešanović, savjetnik iz kompanije "Sano", kojeg zatičemo na farmi.

Nije mogao gledati napušteno selo

O ovcama uz ovog domaćina brinu i radnici koje zapošljava. Za njih je sagradio i pastirsku kuću, a trenutno ih je šestorica.

"Kad smo gradili farmu, gradili smo i dosta još pratećih objekata jedan od njih je kuća gdje naši pastiri stanuju, on koji žive dalje, koji moraju putovati, koriste ovaj objekat", dodaje Drago.

Ovce su inače samo jedan dio proizvodnje, dok idemo prema farmi krava, prolazimo pored manjeg ribnjaka, trenutno nema ribe, to je, kaže nam 'da ima kada zatreba'. Još jedan objekat je na tom putu. "Mlin", pokaza rukom naš domaćin. Prije ih je kaže bilo dosta uz rječicu, danas nema ni jedan.

"Duž ove rijeke na svakih 100 – 200 metara bile su vodenice, mlinovi, toga sad nema. Ja sam jedan naslijedio, jedan sam kupio, red je barem da jedan obnovim da napravim ovako", dodaje Vuković, kazavši da će ovdje mljeti heljdu, zob, kukuruz. Sve je to u planovima za uzgoj.

Zanima nas odakle toliki entuzijazam - mnogo je poslova koje paralelno vodi, a opet, ništa od toga nije 'iz nužde', kako bi se na prvi pogled dalo pomisliti.

"Nisam mogao gledati ovo selo da tako stoji neiskorišteno i ulažemo, radimo, zemlju kultivišemo, ne zagađujemo je nikakvim pesticidima, nikakvim sredstvima, imamo dovoljno našeg stajnjaka, imamo dovoljno osoke koju mi sad s farmi prikupljamo i vozimo po selu, gnojimo zemlju i kultivišemo je", odgovara.

U biznisu je više od tri decenije, pa je kaže s partnerima proputovao mnoge države. Želio je i on njih ugostiti u svom Travniku, i tako je na Vlašiću počeo okupljati biznismene na druženjima, a jednom mu je stiglo oko 500 gostiju. Častio ih je domaćim proizvodima, a onda im dao da šišaju ovce. Korona ga je zaustavila, ali najavljuje da će ove aktivnosti opet oživjeti dok završi poslove na imanju.

Stigle i češke junice

A, poslovi na sve strane. Na farmi mliječnih krava je 40-tak grla na muži. Odmah do njih češke junice.

"Uvezli smo 15 junica češkog simentalca prije dva mjeseca, jedna se već otelila i ima oko 30 litara mlijeka, ako i ostale budu takve, bit će dobro. Sad su nam opet kapaciteti mali, sve se veže jedan posao za drugi, tako da gradimo prostor za telad, da imamo dostupno, funkcionalno, kad se budu telila", veli nasmijan, a onda pozdravlja majstora i provjerava dokle su radovi stigli jer telad očekuje svaki čas.

Na farmi je i brojna mehanizacija, među njom i TMR mašina, nabavio ju je, priča nam, preko kompanije "Sano", jer je najprikladnija tehnologija ishrane sa aspekta fiziologije probave preživara. Riječ je o mašini koji usitnjavaju vlakna voluminozne krme na prikladnu dužinu kako bi se komponente u njima mogle izmiješati sa svim ostalim komponentama obroka. Na taj način dobija se homogena smiješa svih sastavnih dijelova obroka pa životinje unose gotovo identične zalogaje kompletno izmiješane hrane.

"Trošak hrane danas je važno pitanje za sve farmere, a ovakva napredna tehnologija hranjenja može značajno pomoći u efikasnijoj proizvodnji. Sano TMR optimizira proizvodnju, a farmeri postižu mjerljive uštede", pojašnjava Mešanović, koji nam uz osmijeh priča da je valjalo ovdje uozbiljiti proizvodnju, jer u istu štalu ne mogu 'one s papirima' i one koje je Drago zapikirao na Facebooku od nekog domaćina.

Potvrđuje i Drago da mu je bilo teško odoljeti lijepoj kravi, ovci ili ovnu, čak i kad ih vidi na društvenim mrežama, pa njegovim saradnicima ponekad nije ni bilo lako. No, kompromis su postigli, pa sada sve funkconiše baš kako treba.

Širenje poslova, prema njegovim riječima, sada zahtijeva i "veću mehanizaciju", pa u tom smjeru idu i naredni planovi.

Nabavili su i mljekovod koji im je, kako kaže, olakšao i ubrzao posao, pa su dobili i na kvaliteti i na količini. Bez obzira na osavremenjavanje proizvodnje, u objektu pored gradi i nove apartmane za radnike, iako ih je kaže dosta teško naći. No, one koji su sa njim godinama, 'zakiva u zvijezde'.

"Da mi je još 10 ljudi k'o ove što imam, šta bih još izgradio", kaže nam. Nekolicinu smo sreli, vrijedno su radili gdje god je naša kamera dospjela, a za jednog od njih Drago veli:

"Moj šef."

"Kako šef? Zar Vi niste vlasnik?", pitamo.

"Jesam! Ali bez njega ništa, on se za sve pita", kaže naš domaćin, pa kroz ovaj dio razgovora shvatamo da nema ovdje ni zrna nadmenosti. Usput nam priča da je teško raditi s ljudima, jer 'ima nas svakakvih', ali srećom ima mnogo dobrih radnika. Njih mu, kako navodi, nije teško ni zamijeniti kada ne mogu na posao. Zato je najčešće i sam u radnom odijelu.

60 grla u sistemu krava-tele

Vodi nas dalje na parcelu gdje su na ispaši goveda u sistemu krava-tele. No, prije nego smo došli do vozila vidimo i kokošinjac, ali bez koka. "Lisice pojedu, ne može ih niko sačuvati, dvije godine sam kupovao 10-15 koša, da imam tu za sebe i svoju raju, lisica, odnese, dok je pustimo vani, dođe lisica i riješi", pojašnjava.

Usput dok idemo seoskom uličicom, na svako malo Drago pokazuje imanja koja održava. Negdje vodi ovce na pašu, neke kosi. No, nekoliko sela je njemu povjereno. Nema ovdje puno farmera, sve je spalo na dva-tri čovjeka, priča nam.

"Vidiš tamo do groblja, zamisli sve ti kosiš ono okolo", pokazuje rukom, vedar, nasmijan i ponosan što sela održava 'živim'. Komšije su se kaže odselile, neki za vrijeme rata, neki poslije, ali ga raduje da se mnogi sada vraćaju, nakon što su zaradili penzije. I mladi, kako dodaje, koji su otišli nedavno, sada ovdje grade kuće.

"Nikad nisam radio vani jednu sekundu, niti sam se bavio politikom jednu sekundu. Privatnu firmu sam registrovao ima više od 30 godina, ni tad nisam sumnjao, u ratu nisam sumnjao u ovo, ne sumnjam ni dalje u ovo ovdje", ističe, dok miluje stado krava i teladi koji se okupljaju oko njega. Ovdje su na ispaši, ograđene električnim pastirom, imaju trave u izobilju i pristup vodi. Krenuli su, kaže, sa 12 komada, danas ih je 60. Uprkos proizvodnji mlijeka, ni ovu neće ukidati.

"Zbog ovih prostora koji su nepristupačni za košenje, male parcele, nije pogodno za te radove, pogodno je za ovo i mislim da je to grehota da se ne iskoristi", kaže Drago.

Gradi i centar za farmere

Neobičan je naš domaćin, iako biznismen ističe da mu profit nije na prvom mjestu, mada se mora poslovati pozitivno, zato i stvara sve oko sebe.

Nema sumnje da će imanje Vukovića, već do kraja godine biti mjesto okupljanja farmera. Jer uz sve navedene planove koje realizira, dovršavaju se radovi na izgrađenom objektu u kojem će se nalaziti trgovina građevinskog materijala te centar za stočare, a njemu će prodavati poljoopremu i stočnu hranu.