Bolje da mi sin radi u Bratuncu, nego u inostranstvu

Selim Mustafić iz sela Pobuđe kod Bratunca da suprugom i djecom vratio se u rodni kraj 2000. godine. Odlučio se baviti stočarstvom jer je želio porodici omogućiti sigurnu egzistenciju. Danas ima stado krava i ovaca, a obrađuje i oko 100 dunuma zemlje.

"Nisam imao kuću nakon rata, niti sam imao ikakvih primanja pa mi je iz tih razloga najveća želja bila da se vratim u rodni kraj. Organizacija IRC mi je obnovila kuću", priča povratnik Selim, ističući da je u početku bilo teško, ali da se već 2005. godine život normalizovao.

Najviše mu pomogao UNDP

Kaže da je najbolji osjećaj biti "svoj na svome", ali i da se od poljoprivrede kojom se on bavi ne može obogatiti, ali se može lijepo živjeti, navodi fokus.

Kaže da im je za održiv povratak najviše pomogao Razvojni program UN-a (UNDP) u Srebrenici koji je povratnicima kroz različite projekte pružao podršku, te je od ove agencije dobio šest junica i počeo se baviti proizvodnjom mlijeka.

"Danas mlijeko prodajem mljekarama Mig Gradačac i sasvim solidno živim od svog rada", poručuje Mustafić i navodi da podsticaje dobiva od Ministarstva poljoprivrede RS-a.

Cijena ovisi od klase

"Ako je mlijeko ekstra klase, to jest evropskog kvaliteta onda je podsticaj 30 feninga po litru, ali to rijetko neko uspijeva. Podsticaj koji dobijam je 10 feninga po litru prodatog mlijeka. Otkupna cijena mlijeka je nekad 0,54 feninga, a nekad 0,50, a kada je ekstra klasa onda je 0,60 feninga po litru", pojašnjava Mustafić koji apelira na vlasti da više vode računa o mladima i da im osiguraju bolju budućnost.

"Ukoliko niko ne povede računa o mladima, bojim se da ovdje neće biti života, jer svi će otići gdje su bolji uslovi. Ipak, više volim da moj sin radi u Bratuncu, nego u inostranstvu. Ko hoće raditi, može solidno živjeti od poljoprivrede, iako je posao težak", ističe ovaj povratnik u bratunački kraj.

Foto: Pixabay/MarkPockStudios