Belgolshtin - nova pasmina goveda s izvrsnom mliječnošću

U Bjelorusiji je registrirana nova pasmina goveda koju su nazvali Belgolshtin. "Potencijal njene produktivnosti je na razini 12 tona mlijeka po životinji te sadrži 3,6 posto mliječne masti i 3,2 posto bjelančevina“, rekao je Vladimir Gusakov, predsjednik Nacionalne akademije znanosti na konferenciji na kojoj je predstavljena, prenosi farmer.pl. 

U toj je zemlji očekivana mliječnost po kravi ove pasmine dvostruko veća od prosječne, a ona je u 2019. iznosila 5.043 kilograma. Prošle su godine poljoprivredna gospodarstva u toj državi proizvela nešto više od 7,5 milijuna tona mlijeka što je povećanje za 5,6 posto u odnosu na godinu ranije kada je proizvedeno nešto više od 7,1 mil. t. 

Belgolshtin je stvorena na osnovi holsteina, a trebala bi osigurati veće proizvodne rezultate uz bolju prilagodbu uvjetima lokalnog uzgoja. 

Uzgojni rad na njezinom genetskom potencijalu je trajao više od 20 godina. No, stručnjaci naglašavaju i primjenu mjera koje će povećati učinkovitost bjeloruskih krava što uključuje kvalitetniju hranu te primjenu suvremenih tehnologija. 

Dakle, pasmina je stvorena na bazi holsteinskog te domaćeg crno-bijelog goveda. Belgolshtin govedo može doseći težinu od 600 do 650 kg, a iako je nježnije siluete, njegova veća težina proizlazi iz razvijenijeg gastrointestinalnog trakta. Karakterizira ih i veće vime te manja razlika u duljini prednjih i stražnjih sisa.

Ugrožene domaće pasmine

Sjetimo se i naših domaćih pasmina. Buša, istarsko govedo u narodu poznato i kao "boškarin" te slavonsko-srijemski podolac su naše izvorne pasmine koje su, nažalost i ugrožene. Kako pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede, one radi svojih specifičnih genetskih karakteristika imaju poseban značaj u očuvanju biološke raznolikosti. Također, predstavljaju nacionalno genetsko naslijeđe, te su kao takve obuhvaćene Nacionalnim programom očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u RH.

Iako se njihova populacija postupno povećava, još uvijek sve tri spadaju u skupinu ugroženih, pri čemu slavonsko srijemski podolac i u kritično ugrožene. Međutim, one su eksterijerno različite, a zajedničko im je da su dio tradicijske kulture određenog podneblja, kasnozrele su i dugovječne, dobre plodnosti, skromnih hranidbenih zahtjeva, izdržljive i otporne na bolesti te vrlo prilagodljive različitim životnim uvjetima.