Pušteni su na slobodu u velikom ograđenom prostoru, jer ne trpe zatvaranje u korlat, jedu koliko žele i kada žele. Izuzetno su otporni na bolesti te mislim da su nepravedno zapostavljeni, kaže stočar Marko Tikvicki.
Marko Tikvicki, stočar iz Subotice u Srbiji, ima cilj da stvori brend visokokvalitetnih proizvoda od podolskih goveda kojih trenutno ima oko 150 grla. Ne želi da se takmiči sa mesarama, ali garantuje za kvalitet mesa ove životinje koja je bila pred istrebljenjem, prenosi Hrvatska riječ.
Počelo je tako što je po završetku fakulteta kupio prva četiri teleta podolske rase iz Mađarske.
"U početku sam držao tov junadi simentalske rase, ali postupno sam povećavao podolsku. Registrovao sam svoje gazdinstvo za uzgoj starih rasa i očuvanje autohtonih genetičkih animalnih resursa. Član sam vojvođanskog i mađarskog udruženja odgajivača podolskih rasa, te smo zahvaljujući kolegi Sabojcu obojica uspjeli da nabavimo dva bika koji su ključni za održavanje dobrih gena", kaže Tikvicki i dodaje da mu se jedne godine desilo nešto što se zove uzgoj u srodstvu. Zato je ključno, kaže, razbiti usko krvno srodstvo kod goveda kako bi se nastavilo rađanje zdravih teladi.
Opredijelio se za uzgoj starih rasa zato što je, kako kaže, zaljubljen u tradiciju i starinu, ljubav prema precima i želji da se nešto naše sačuva.
"Stare rase su lična karta jednog naroda. Svaki stranac kada otputuje negdje, prva stvar koju želi da vidi, sazna i okusi je ono što je autohtono. Trenutno imam najviše podolaca, imam planinske buše i vitorogu žuju ili kako je još zovu racku ovcu. Za ove tri rase sam registrovan uzgajivač, ali imam još konje i balkanske magarce, čisto iz hobija. Do Drugog svjetskog rata bila je podijeljena situacija: ispod Save i Dunava su bile buše, a iznad podolci", podsjetio nas je Trivicki i nastavio.
"U bosanskoj Posavini i Kolubari je postojala mješavina te dvije rase koja se zvala posavsko ili kolubarsko goveče. Bili su veći od buše, a manji od podolaca, zaista idealni, samo što je ta rasa sada izumrla", kaže naš sagovornik i otkriva da razmišlja o ukrštanju ove dvije rase.
Za svoja goveda Marko sam proizvodi hranu, a kao stočar ima pravo prečeg zakupa državnih njiva.
"U selu ne postoje pašnjaci, pa apliciram za državnu zemlju po pravu prečeg zakupa za stočare kako bih proizveo hranu za stoku. Koristim slamu, kukurozovinu, proizvodim zelenu hranu poput raži, zobi, kosim im svakoga dana i to jedu. Uspio sam nabaviti staru sortu modro crvenog kukuruza i od njega pravim silažu", kaže i dodaje da stare rase mogu "ići na struju, a mogu raditi i na baterije".
"Plemenite rase to ne mogu, njima je konstantno potrebna jaka hrana. Benefiti starih rasa se ogledaju u tome što su izuzetno zahvalne u vidu samoodrživosti, te rase žive u skladu s prirodom. Same se tele, dođem ujutru i vidim novo tele. Pušteni su na slobodu u velikom ograđenom prostoru, jer ne trpe zatvaranje u korlat, jedu koliko žele i kada žele. Izuzetno su otporni na bolesti te mislim da su nepravedno zapostavljeni."
Zbog toga, ovaj stočar mišljenja je da je najbogatiji čovjek onaj koji ima slobodnog vremena, a zahvaljujući starim rasama, on ga ima na pretek.
"Zbog toga stignem da se bavim i profesorskim pozivom, a i da preko dana gledam u svoju ženu, ne samo u posao. Podrška moje supruge mi je izuzetno važna, jer bez mira u kući nema ni napretka u poslovanju", ističe Tikvicki.
Kada govori o planovima za budućnost, naš sagovornik strahuje da će zbog smanjenja državne zemlje koja se vraća u restituciju morati da smanji broj grla i okrenuti se prema višem stepenu prerade.
"Razmišljam o otvaranju vlastite klanice i mini pogona u okviru poljoprivrednog gazdinstva, obradi vlastitih goveda i prodavanju male količine mesa. To znači kreiranje brenda i zaokruživanje cijele priče oko proizvodnje podolskih goveda. Kada jednom neko proba meso podolaca, garantujem da drugo neće htjeti da jede. Budući da buše proizvode izuzetno punomasno mlijeko od oko šest posto mliječne masti, planiram preradu mliječnih proizvoda jer se ne isplati prodavati sirovo mlijeko", zaključuje Marko Tikvicki.
Naslovna fotografija: Marko Tikvicki
Fotoprilog
Tagovi
Autorica