Ako govedo refleksno izbjegava sunčevu svjetlost moguće je da ima genetski poremećaj?

Urođena eritropoetska protoporfirija goveda (BCEPP), prvi put je zabilježena u Sjedinjenim Američkim Državama kod goveda pasmine Blonde Aquitane i Limousin, krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina. Radi se o genetskom poremećaju, odnosno nedostatku aktivnosti mitohondrijalnog enzima ferohelataze, čija je posljedica akumulacija protoporfirina u krvi i tkivu.

Ferohelataza je enzim sa sistematskim imenom protohem fero-lijaza (formira protoporfirin). Posljedično, akumulacija protoporfirina postaje toksična kad životinja biva kontinuirano izložena sunčevoj svjetlosti, uzrokujući fotosenzitivnost i neurološke napadaje.

Naoko zdrave životinje

Životinje rođene s ovim poremećajem su naoko zdrave, međutim sa vremenom uzgajivač može primijetiti da životinja refleksno izbjegava sunčevu svjetlost i pokušava naći osjenjeno područje. Simptomi koji se javljaju obično se zamijene s parazitima ili s BVD-om (virusnom dijarejom goveda) te i tretmani bivaju neadekvatni.

Različite uzroke fotosenzitivnosti, jer oni mogu biti od nekih biljaka i hemikalija, temeljito treba ispitati kako bi se utvrdila primarna etiologija.

Kod BCEPP-a, fotosenzitivnost nastaje zbog nakupljanja protoporfirina IX u koži, koji pod uticajem UV zraka izaziva oštećenja tkiva. Međutim, važno je napomenuti da slične kožne lezije mogu nastati i uslijed bolesti jetre, opekotina, infekcija kože i dr.

Postoje dvije različite nasljedne recesivne bolesti poznate po izazivanju napada i reakcija fotosenzitivnosti: kongenitalna eritropoetska porfirija (CEP) i BCEPP. CEP je karakteriziran defektom uroporfirinogen III sintaze (URO-sintaze) i obično pogađa kratkoroge i dugoroge pasmine. Najčešći simptomi su ružičasti zubi, promjene boje urina i anemija.

Odabir bikova čistih pasmina pokazuje rastući trend. Povećanje učestalosti recesivnih alela i s majčine i s očeve strane uzrokuje sve veći rizik od pojave bolesti kod životinja.

Strategije kontrole temelje se na ispravnoj dijagnozi genetskim testovima. Cilj je identificirati heterozigotne životinje kako bi se izbjeglo korištenje životinja nositelja kao rasplodnih životinja. S tim ciljem i postoje programi uzgoja i selekcije te programi testiranja i kontrole, kako bi se pomoglo proizvođačima da se smanji vjerovatnost dobivanja homozigotnih životinja.

Kako prepoznati grlo koje donosi veći profit, i to već s 15 dana starosti?

Nekontroliran uvoz i distribucija različitih pasmina bez ikakve kontrole svakako povećava mogućnost pojave različitih genetskih poremećaja uzrokovanih jednom ili više abnormalnosti u genomu.

Ne izbjegavati adaptirane pasmine

Da pojednostavim i formuliram zaključak, svaka čistokrvna pasmina koja se uveze potencijalno može imati sklonost ka nekom određenom genetskom poremećaju, a to bi moralo da bude upisano u rodovnik! Ovdje imamo neke od naših autohtonih pasmina recimo Gatačko govedo, koje se pokazalo prilično dobro u pašnom tovu, pa ovcu Pramenku različitih sojeva itd.

Iako nekada 'trava izgleda zelenija u tuđem dvorištu', ne bi trebalo izbjegavati pasmine koje su adaptirale na nekom određenom lokalitetu. Povremena ukrštanja različitih pasmina mogu biti dobro rješenje radi dobivanja heterozis efekta.

Povećanje vrijednosti svojstva ili svojstava u F1 generaciji događa se nakon križanja roditelja koji se genetski razlikuju, a takvi potomci obično imaju bolja proizvodna svojstva od roditelja. Sparivanjem jedinki izvan srodstva smanjuje se homozigotnost i povećavaju adaptivne sposobnosti i proizvodna svojstva jedinki.