Adem Salković: Veterinar koji je suzbijao bedrenicu, "ne može" brucelozu, jer sistem ne da

Nakon skoro četiri decenije predanog rada, dr.vet.med. Adem Salković uskoro odlazi u penziju. Iza njega su godine u kojima nije gasio svjetlo u veterinarskoj stanici, u kojima je stajao između bolesti i zdravih grla, sistema i sela, nauke i birokratije.

Danas, s iskustvom u liječenju i suzbijanju gotovo svih zaraznih bolesti koje pogađaju stoku – od bedrenice (antraksa) do bruceloze, Salković ne krije ni ponos, ni gorčinu.

Od suporta ocu do Zenice

Rođen na Donjoj Pešteri, u tutinskoj opštini, u Sandžaku, u porodici koja je držala stotine ovaca, koza i goveda, Adem je rano znao kojim će putem ići. Veterina nije bila samo zanimanje – bila je životna obaveza prema ocu, domaćinstvu i zajednici.

"Nismo mogli izbrojati ovce, bilo ih je preko 800. Odlučio sam se za veterinu da bih ocu suportirao, pomagao u obavljanju njegovog biznisa", prisjeća se.

Studij u Sarajevu, a kasnije i ljubav, doveli su ga u Zenicu, gdje je otvorio vlastitu veterinarsku stanicu "ZeniVet" i ostao. No, bez obzira gdje bio, jedno je ostalo isto - njegovo potpuno posvećenje životinjama.

Doktor koji se ne miri s nepravdom

U svojim ranim godinama rada u Sandžaku u Srbiji, imao je i direktan susret s bolestima poput bedrenice.

"Država je bila organizovana. Kod potvrđenog slučaja angažirala se policija, pa i vojska. Zatvaralo se zaraženo područje i odmah su se provodile protuepidemijske mjere", kaže Salković.

U Bosni i Hercegovini ga, ne krije, frustrira zakonodavstvo u oblasti veterine za koje kaže da je neusaglašeno, čak kontradiktorno. Bolesti ne poznaju entitetske granice, a mi imamo dva zakona o veterinarstvu, jedan u FBiH, drugi u RS-u, i gomilu pravilnika koji ne govore istim jezikom.

Bedrenice srećom nema, ali bruceloza, bolest koju su druge države davno iskorijenile, hara godinama i to kako kaže, zahvaljujući sistemu, a ne stoci. Za njega je pitanje bruceloze - pitanje obraza, a ne znanja.

"Tvrdim, bruceloza se može iskorijeniti za dvije-tri godine. Hrvatska je to riješila. Sve testirati, sve pozitivno ukloniti", jednostavno je, navodi naš sagovornik.

Zbog bruceloze eutanazirano 14 muznih krava u Sanskom Mostu

Otvoreno govori o lošim praksama koje stoje iza brojki: nabavke vakcina koje prave više štete nego koristi, zabrana uvoza kvalitetnijih vakcina iz zemalja gdje se bolest efikasno suzbija, te donošenje odluka koje nisu zasnovane na struci, nego na interesima.

"Mi imamo goru situaciju nakon vakcinacije nego prije. Ako gledate statistiku, sve vam je jasno – vodu vari, vodu hladi. Ništa se ne rješava. Korupcija podupire infekciju, a ne veterinari", ističe, navodeći kako Ocurev, španska vakcina, pravi veću štetu nego korist, no ističe i da u Južnoj Africi postoji bolja vakcina, ali nju ne mogu kupiti jer sistem dobija donaciju isključivo za špansku.

Rješenje, po njemu, nije ni komplikovano ni skupo. "Veterinari na terenu znaju svoj posao. Treba ih zadužiti da testiraju sve ovce na svom području, svaku pozitivnu odmah ukloniti. Za par godina, zemlja bi bila čista."

Sizifov posao jednog stručnjaka

U svojoj bogatoj karijeri, kaže, najviše će pamtiti ovaj osjećaj borbe protiv vjetrenjača. Smatra se jednim od najsposobnijih ljudi za suzbijanje zaraze. Kako kaže, nije bilo one protiv koje se nije borio od antraksa preko Q groznice, bruceloze, paratuberkuloze, leptospiroze, žutice, sve je suzbijao.

"Najviše ću se sjećati ovog Sizifovog posla. Vidim da ne mogu da završim nešto što je jednostavno zbog drugih, zbog politike i korupcije. Ne možemo kao veterinari, da odgovorimo na jednostavno pitanje - suzbijanje bruceloze, a iz razloga što to ovdje nije pitanje struke, nego onih koji odlučuju o novcima i međusobno podijele te profite", poručuje, dodajući da to traje godinama te da i struka ne samo da posmatra nego je prinuđena da učestvuje u tome iako vidi da sve ide u pogrešnom pravcu.

Ipak, nije sve crno. Postoji nešto što ga uvijek vrati i podsjeti zašto je izabrao baš ovaj put. A, to su oni najljepši trenuci u poslu.

"Dešavalo se da mi ovce namignu, koze, cuko okrene se prema meni zahvali se. To mi je najveća satisfakcija. Dakle kada pomogneš nekom nemoćnom stvorenju u njegovom problemu odnosno u bolesti, olakšaš mu stanje i vidiš da se ono zahvaljuje na onome što si ti učinio to je najveće zadovoljstvo", priča nam.

Penzija – samo na papiru

Iako uskoro odlazi u penziju, na zasluženi odmor, Salković ne planira "okačiti stetoskop o klin". Već sada zna da se posla sigurno neće okaniti, posebno kada nekome zatreba njegova pomoć.

"Neki mladi veterinar možda zbog neiskustva i neposjedovanja empirije u tome, ne može da pomogne, a vi možete. Pa kako ćete to gledati mirni? Ako zatreba i ako mogu da pomognem svojim iskustvom, zašto bi ja bio toliko oportunista ili toliko komotan da to ne učinim, savjest mi ne bi dozvolila", kaže nem.

Poruka generacijama koje dolaze

Veterinari su, dodaje, najjača brana između životinje i čovjeka. Na kraju, ima i jasnu poruku za buduće kolege.

"Držite se struke. Ignorišite politiku i korupciju. Budite inventivni i dosljedni. Mi, stari, možemo samo da pomognemo iskustvom. Dakle da nauče i da budu dosljedni struke", završava dr. vet. med. Adem Salković.