Proso

Proso je porijeklom iz Indije. Pripada među najstarije kulture. Veoma je zdrava namirnica, ne samo po bogatstvu svojih prehrambenih vrijednosti, već i zato što je to lužnati plod, što nije baš uobičajeno među žitaricama. Bogato je magnezijem i željezom, što je naročito važno za anemične osobe. Mineralni sastav prosa pozitivno utječe na rad nervnog sistema, a posebno mjesto u prehrani trebalo bi, zbog svog lužnatog svojstva, zauzimati kod ljudi koji boluju od artritisa.

Zrno prosa upotrebljava se za prehranu domaćih životinja, naročito za prehranu peradi i kućnih ptica. Cijela biljka može se koristiti za prehranu stoke u zelenom stanju ili sušena. Zrno se u industriji koristi za proizvodnju alkohola i piva.

Morfološka i biološka svojstva prosa

Korijen prosa građen je kao korijen drugih žitarica – jedan primarni korijenčić, koji se grana i ima puno žila i žilica. Prodire u tlo do 1 m dubine i dobre je usisne snage. Stabljika se sastoji od koljenaca (nodija) i međukoljenaca (internodija), obrasla je dlačicama i visoka 70 – 100 cm. List se sastoji od rukavca i plojke koja je prekrivena dlačicama i šira od plojki ostalih žitarica. Na vrhu razvija metlicu, a grane i grančice završavaju klasićima u kojima se nalazi jedan plodni cvijet. Plod je zrno s pljevicama koje mu daju razlličitu boju, a bez njih je žute boje. Masa 1 000 zrna teži 4 – 8 g, a hektolitarska težina iznosi 70 – 75 kg. Dužina vegetacije je 60 – 120 dana.

Agroekološki uvjeti za uzgoj prosa

Temperatura i svjetlost

Prosječne temperature u toku vegetacijskog razdoblja moraju biti iznad 15 °C jer se ispod te temperature rast i razvoj prosa usporava. Povoljno je da u vrijeme vegetacije temperature budu iznad 20 – 25 °C. Optimalna temperatura za klijanje iznosi oko 33 °C. Proso je biljka kratkog dana, treba puno svjetlosti, ne podnosi zasjenjivanje.

Voda i tlo

Odmah nakon sirka, proso je najotporniji na sušu. Pri klijanju proso upija izuzetno malo vode (oko 25%) od težine sjemena. Može izdržati sušu dužu od mjesec i po dana i potom ponovno nastaviti s rastom. Ipak, za normalan rast i razvoj treba dovoljnu količinu vode, pa dobro reagira na navodnjavanje. Najbolje uspijeva na dubljim, plodnim i strukturnim tlima, slabo kisele do neutralne reakcije.

Agrotehnika za proizvodnju prosa

Plodored

Dobre su mu pretkulture zrnate mahunarke, okopavine, djetelinsko-travne smjese, pa se može uzgajati na preoranim livadama i pašnjacima. Proso je dobra pretkultura za većinu drugih ratarskih kultura. U postrnoj sjetvi, proso se može sijati nakon svih ranih pretkultura (uljana repica, ječam, rani krompir, grašak, rane krmne kulture, pa čak i nakon pšenice u godini kada se ranije žanje). Proso bez problema može biti treća kultura u jednoj godini.

Obrada tla

Obrada tla obavlja se prema istom sistemu kao i za kukuruz. Međutim, puno veću pažnju treba posvetiti čuvanju vlage od izlaska iz zime do sjetve, a također kultiviranjem treba sačuvati kulturu tla i sprječiti razvoj korova. Sjetveni sloj mora biti dobro usitnjen i fino pripremljen jer je sjeme prosa sitno i sije se na manju dubinu.

Osnovna obrada tla (do 30 cm dubine) u pravilu mora se izvršiti u ljetno jesenskom razdoblju, a u izuzetnim uvjetima u proljeće. Obradom tla do određene dubine, razbijanjem nepropusnog sloja, rahljenjem i miješanjem tlo se čini zračnijim i toplijim, što uvjetuje normalan rast i funkcionisanje korijenovog sistema.

Gnojidba

Na prosječno plodnim tlima gnojidbom bi trebalo osigurati oko 100 kg/ha azota, oko 130 kg/ha fosfora i oko 90 kg/ha kalija. Za postrnu sjetvu ta bi se količina hraniva mogla smanjiti za 1/3 ili ½. Vrijeme i način unošenja gnojiva isti su kao za kukuruz i sirak. Za postrnu sjetvu polovica planiranih gnojiva može se dati u osnovnoj obradi, a druga polovica u pripremi tla za sjetvu.

Njega usjeva

Poslije sjetve svakako treba obaviti valjanje da bi se uspostavio bolji kontakt sjemena i tla. Ako se od sjetve do nicanja stvori pokorica, drljanjem se može olakšati nicanje. Početni rast i razvoj prosa usporen je, pa ga korovi mogu lako prerasti. Zato treba pravovremeno i učinkovito suzbijati korove. Ako je sjetva obavljena na širi međuredni razmak, prema potrebi, tlo se kultivira.

Sjetva prosa

Sjetva se obavlja sijačicama u redove na razmak 10 – 12 cm ili veći razmak (preporučljivo u glavnoj sjetvi za sjemensku proizvodnju) 20 – 30 cm ili 45 – 50 cm. U uskorednoj sjetvi sije se oko 300 klijavih zrna na m2, a u širokorednoj oko 200 klijavih zrna na m2. Količina sjemena može se kretati oko 15 – 25 kg/ha. Dubina sjetve iznosi 2 do 4 cm. U glavnoj sjetvi proso se sije u prvoj polovici maja, kada se tlo ugrije iznad 12 °C.

Žetva i skladištenje prosa

Obično neujednačeno sazrijeva i osipa se. Žetva se obavlja kombajnima pri kraju zriobe. Dvofazna se žetva obavlja malo ranije. U postrnoj sjetvi može se postići oko 3 t/ha zrna. Sušenje, spremanje i skladištenje sjemena obavlja se na isti način kao i za pšenicu. U suhom se stanju zrno može čuvati vrlo dugo jer se na njemu ne mogu razvijati plijesni, što je bitno za čuvanje njegove sjemenske i hranidbene kakvoće. U vrlo su širokoj primjeni različite vrste sušara sa zagrijanim zrakom ili smjesom zagrijanih plinova. Sušenju podliježu zrna s vlažnošću iznad 16%. Sušenje se ne smije vršiti na temperaturi većoj od 40 °C.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Proso talijanski ima klasoliku metlicu i sitnije sjeme pa se sije pliće od sjemena običnog prosa. Samooplodna je biljka i sazrijeva ravnomjernije od običnog prosa. Masa 1 000 zrna iznosi 2 – 4 grama.

Za proizvodnju zrna, talijanski proso se sije na međuredni razmak od 45 cm, uz potrošnju od 4 – 6 kg sjemena/ha. Sjetva u uske redove koristi se u slučaju da je usjev namijenjen za sijeno ili silažu. Tada je potrošnja sjemena veća i iznosi 10 – 15 kg/ha. Za sijeno ili silažu talijanski proso se kosi na visinu od 8 – 10 cm i ne kasnije od početka metličenja.

Koristi se uglavnom za prehranu ptica. U prehrani stoke može se koristiti i kao zelena masa, silaža i sijeno. U intezivnoj agrotehnici može se dobiti od 2,5 – 7 t sijena, 20 – 35 t zelene mase, a slame i pljeve od 8 – 10 t/ha. Da bi se sačuvala kompaktna metlica sa sjemenom, žetva se obavlja dvofazno, a suše se i spremaju cijele metlice.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD
• Dr. S. Mađar, dr. V. Kovačević, dr. I. Jurić; Postrne kulture - proizvodnja i korištenje; 1984