Nektarina

Nektarina je podvrsta breskve. Razlikuju se od breskve po glatkim plodovima (na kožici plodova nema dlačica). Prve sorte nektarina su bile male i svijetlijih boja, skoro zelene  i izgledale su kao da nisu sazrele. Danas se križanjem različitih sorti dobivaju nektarine veličine običnih bresaka, crvene boje i slatkog ukusa, još slađeg od običnih bresaka. Naziv je potekao od grčkog boga Nektara, a sok od ovog voća je nazivan i "piće Bogova".

Odličan su izbor za dijete jer oguljene sadrže izuzetno malo kalorija i nimalo masnoća. Budući da sadrže veću količinu prirodnih šećera, dijabetičari ih moraju konzumirati s posebnim oprezom. Nektarine su također odličan izvor antioksidansa koji mogu pomoći u zaštiti kože od štetnih UV zraka. Ne sadrže holesterol, dok vitamin C pomaže u održavanju zdravog imunološkog sistema.

Agroekološki uvjeti za uzgoj nektarine

Temperatura

Ne voli jako hladne zime i ne uspijeva u krajevima gdje temperature padaju ispod -10 °C, što ovisi o sorti, ali i o fiziološkom stanju voćke.

Voda

Najviše vode potrebno je od završetka cvjetanja do kraja intenzivnog porasta plodova. Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti 10 dana poslije cvjetanja, ukoliko je proljeće sušno, a zima je bila oskudna s padavinama. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom jula, u periodu najvećeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada su i najveći evapotranspiracijski zahtjevi vanjske sredine te stabla voćaka najviše troše vodu, a period je relativno oskudan padavinama. Treće navodnjavanje se obavlja početkom augusta, za porast plodova, koji stižu za berbu krajem augusta i tokom septembra.

Pri navodnjavanju voćnjaka nektarina preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem. Navodnjavanje se sprovodi u kritičnim razdobljima, npr. tokom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe, za rane sorte (august, septembar), za završetak diferencijacije pupova.

Tlo

Aktivni (oranični) sloj tla mora biti dubok, rastresit, vodopropustan, s dobrim zračnim, vodnim i toplinskim režimom. Tla moraju biti lagana, pjeskovita ili pjeskovito-ilovasta. pH iznosi 6,0 - 7,0.

Izbor položaja za podizanje nasada nektarine

Parcele s južnom ili jugozapadnom ekspozicijom (položajem) u proljeće se brže zagrijavaju i na taj način podstiču raniji početak vegetacije, što se može negativno odraziti na prinose u slučaju čestih proljetnih mrazeva. Na mjestima gdje su proljetni mrazevi česta pojava, izbor sjeverne strane predstavlja najbolje rješenje. Što se tiče prednosti, plodovi koji se uzgajaju na terenima usmjerenima prema zapadu dozrijevaju nekoliko dana prije ostalih, što omogućuje postizanje više cijene na tržištu.

Priprema tla za sadnju nektarine

Prvi posao u pripremi tla za sadnju je ravnanje i planiranje terena. Na taj način se omogućuje otjecanje oborinskih voda zimi i sprječava stagniranje vode u mikrodepresijama, što se negativno odražava na korijenov sistem. Zatim se provodi rigolanje (oranje 60-90 cm dubine). Brazda mora biti uska 25-35 cm, da bi se lakše postigla odgovarajuća dubina. Rigolanje treba izvesti u ljetnim mjesecima. Nakon rigolanja poravnaju se naori i razori i površina se tanjuranjem pripremi za sadnju. Poslije toga slijedi markiranje mjesta za sadnju. Uz marker koji označava mjesto sadnje iskopat će se jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm.

Na dno jame treba staviti odgovarajuću količinu NPK mineralnoga gnojiva formulacije za voćarstvo (5-20-30, 7-14-21 i si.). Kad je sadnica posađena, oko nje se u obliku prstena otvori kanal u koji se stavlja zreli stajski gnoj. Sadnice prije sadnje obvezno treba pregledati i za sadnju upotrijebiti samo one koje su dobro razvijene i zdrave.

Gnojidba nektarine

Najvažniji hranjivi elementi za prehranu nektarine su azot, fosfor i kalij. Tim hranivima tlo mora biti dobro opskrbljeno, kako bi nasad dao visoku i kvalitetnu proizvodnju.

Azot je važan element i dodaje se u proljeće u dva navrata, kad slijedi intenzivni rast mladica i plodova. Kasno unošenje azota u tlo nepovoljno bi se odrazilo na razvoj voćke zbog produžene vegetacije i nepotpunog dozrijevanja mladica koje bi u toku jače zime stradale od mraza.

Fosfor je element koji posebno utječe na diferencijaciju (zametanje) cvjetnih pupova, zametanje, dozrijevanje i kvalitet plodova. Slabo je pokretan u tlu i mora se unositi u tlo dublje (deponiranjem) u zoni razvoja korijenovog sistema i to u jesen.

Kalij je element koji posebno utječe na razvoj ploda i sjemenki, na zrenje plodova, obojenost i čvrstoću mesa ploda. Također je slabo pokretan u tlu i dodaje se na isti način i u isto vrijeme kao i fosfor.

Nakon sadnje u proljeće 0,20 kg KAN-a po sadnici i to u dva navrata;

• u proljeće druge godine nakon sadnje 0,30 kg KAN-a po sadnici u dva navrata;
• u jesen druge godine nakon sadnje 0,60 kg po voćki NPK gnojiva voćarske formulacije (5-20-30, 7-14-21 i si.);
• u proljeće treće godine 0,50 kg KAN-a po voćki, također u dva navrata;
• u jesen treće godine nakon sadnje 1 kg po voćki NPK gnojiva voćarske formulacije.

Nakon toga svake godine se ujesen gnoji sa 700 kg/ha NPK gnojiva i u proljeće 400 kg/ha KAN-a i to u dva navrata. Prva količina od 200 kg dodaje se prije početka vegetacije, a druga od 200 kg nakon cvatnje.

Vrijeme i tehnika sadnje nektarine

Podloge na koje se kaleme jednake su kao i za breskvu. Sadnju je najbolje obaviti u kasnu jesen, dobro razvijenim jednogodišnjim sadnicama nabavljenim u rasadniku.

Rezidba nektarine

Ako grane nisu izbile na potrebnoj visini, vrh sadnice treba skratiti pa će ispod mjesta reza potjerati pupovi od kojih će se tada većinom moći formirati primarne grane, a još iste godine i one sekundarne. Grane koje potjeraju prenisko na deblu mogu se odstraniti do kraja, a ostale grane i grančice odrezati na dva pupa te ih naknadno, ljetnom rezidbom odstraniti do kraja. Formiranje krošnje nastavlja se u drugoj i trećoj godini vegetacije, a kako ćemo to izvesti ovisi o tome koji smo uzgojni oblik odabrali.

Zimska rezidba nektarine sprovodi se u vrijeme mirovanja (od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće). Međutim, to se nikako ne radi kada su temperature ispod nule. Određivanje optimalnog vremena rezidbe ovisiti će i o veličini nasada, tako da će kod velikih nasada, bez obzira na područje (kontinent ili priobala) započeti odmah po opadanju lišća. Kod malih nasada taj se posao može odgoditi do prestanka opasnosti od smrzavanja. U pravilu, s rezidbom se započinje od sredine do kraja februara, ali u područjima s čestim proljetnim mrazevima biti će najbolje pričekati s rezidbom i kad vegetacija već krene. U nekim krajevima (npr. sjever Italije) s rezidbom se ide u vrijeme cvatnje. To je dobro jer se tada mogu odabrati zdravi pupovi.

Berba nektarina

Plodovi se mogu ubirati i koristiti direktno sa stabla, što je karakteristika proljetnih sorti, koje su nešto manje otporne na uslove skladištenja od jesenskih, primjerenijih za zimsko skladištenje. Plodovi jesenskih sorti skladište se u podrumu i hladnjačama. Nektarine ubrane nezrele mogu se držati na sobnoj temperaturi u papirnatoj vreći par dana dok ne dozriju. U hladnjaku nektarine mogu opstati oko 5 dana. Mogu se konzumirati svježe, cijediti u sokove, dodavati u voćne salate ili u jela.