Sinonim: - | Engleski naziv: Apricot | Latinski naziv: Prunus armeniaca L.
Marelica (Prunus armeniaca L. ili Armeniaca vulgaris L.) potječe iz sjeveroistočne Kine, odakle se proširila dalje u svijet. Stabla marelice dospijevaju u rod nakon 3 - 4 godine i na pažljivo odabranim terenima redovito i obilno rode. Otpornija je na biljne bolesti i štetnike od većine drugih voćnih vrsta, pa joj je zaštita jeftinija.
Plodovi rano dozrijevaju (juni, juli) i na tržištu postižu visoku cijenu. Bogati su šećerima, organskim kiselinama, vitaminima i mineralnim tvarima. Svježi plodovi marelice cijenjeni su kao stolno voće, a i kao sirovina za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kompote itd.). Osim toga, plodovi se suše, a i prerađuju u rakiju izvanrednog kvaliteta.
Tokom dubokoga zimskog mirovanja, marelica može izdržati i do -25 °C s manjim oštećenjem, dok u vrijeme prisilnog zimskog mirovanja temperature od -18 °C mogu prouzrokovati velike štete. Razdoblje od desetak toplijih dana, nakon zimskog mirovanja, može izazvati kretanje sokova u voćki. Uslijedi li naglo zahlađenje iza toga, dolazi do smrzavanja soka čelije u provodnim tkivima voćke, što može biti vrlo štetno i uzrokovati potpuno smrzavanje voćke. Marelica vrlo rano cvate jer joj je za cvatnju dovoljna mala suma aktivnih temperatura (iznad 7 °C). U kontinentalnom dijelu BiH marelica cvate ranije od svih voćaka (osim nekih sorti badema), pa često zbog kasnih proljetnih mrazeva u cvatnji ili nakon oplodnje izmrznu cvjetovi ili tek zametnuti plodovi. Najosjetljiviji su mladi plodovi jer sadrže najviše vode. Kritična temperatura za njih je od 0 °C pa do -2 °C što ovisi o sorti i vremenu trajanja hladnoće. Cvjetovi podnose nešto nižu temperaturu od mladih plodova. Temperature od -1,1 °C do -5,5 °C, ovisno o sortama i trajanju hladnoće, mogu prouzrokovati izmrzavanje cvjetova marelice. Kvalitetniji plodovi se proizvode u područjima sa srednjom dnevnom temperaturom u junu od 19 °C, a u julu od 20 °C.
Za marelicu se smatra da je prilično otporna prema suši, pa po toj otpornosti dolazi odmah iza badema. Zbog toga je proširena u aridnom i semiaridnom području (sušnija područja), ali na dubokim tlima u kojima se dobro zadržava voda. Višak vlage u tlu nepovoljno utječe na marelicu, posebno ako je kalemljena na divlju marelicu, badem ili breskvu jer njihov korijen teže podnosi prekomjerno vlaženje tla. U junu i julu ima najveće zahtjeve za vodom. Najčešće se koristi sistem navodnjavanja »kap po kap« ili sistem mini-rasprskivača.
Za uzgoj marelice prikladna su duboka, dobro drenirana tla koja omogućuju ravnomjerno rasprostiranje korijenovog sistema u dubinskom i bočnom smjeru. Ovisno o podlozi, poželjna dubina profila je 80 - 120 cm, pa i do 150 cm ako je upotrijebljena podloga sjemenjak marelice ili vinogradarske breskve. U pogledu mehaničkog sastava, marelici najbolje odgovaraju tla koja sadrže sitni i krupiji pijesak 60 - 65%, a praha i gline 35 - 40%. Za marelicu su najprikladnija slabo kisela, neutralna do slabo alkalna tla, s najmanje 2 - 3% humusa, 15 - 20 mg fosfora i više od 20 mg kalija na 100 g tla.
Marelica je osjetljiva na hladne i olujne vjetrove, pa joj treba birati zaštićene položaje, a i položaje na kojima je tuča rijetka ili se uopće ne pojavljuje. Treba je uzgajati u područjima u kojima nije izražena promjena temperatura (mediteransko područje, područja blizu velikih rijeka), a u ostalim područjima samo na dobro odabranim lokacijama koje su zaklonjene od sjevera.
Ako su prethodno uzgajane drvenaste kulture, najprije je potrebno iskrčiti i ukloniti sve biljne ostatke s površine i iz tla. To bi trebalo uraditi najmanje dvije godine prije podizanja voćnjaka marelice. Zatim se pristupa ravnanju, a prema potrebi i melioriranju terena. Na kraju, tlo treba duboko poorati, odnosno rigolati. Dubina rigolanja ovisi o ukupnim karakteristikama tla i dubini stvorenog nepropusnog sloja tla, a u većini slučajeva se ona kreće oko 60 cm. Pri rigolanju treba obvezno provesti meliorativnu gnojidbu ili takozvanu gnojidbu na „rezervu“ hraniva. Tu se najprije misli na unošenje većih količina mineralnih gnojiva, fosfornih i kalijevih, a po mogućnosti i organskih. Rigolanje terena treba uraditi u toku ljetnih mjeseci (juli, august) kako bi ljetne žege i povremene kiše pridonijele usitnjavanju, tj. boljoj strukturi tla.
Prema načinu razmnožavanja svrstavamo ih u generativne (iz sjemena) i vegetativne podloge (razmnožene ukorijenjenim izbojima, zrele ili zelene reznice). Od generativnih podloga najčešće se upotrebljavaju sjemenjaci različitih vrsta i sorti marelice, vinogradarske breskve, badema i šljive. Od vegetativnih podloga primjenjuju se odabrani klonovi raznih vrsta šljiva i hibrida između breskve i badema.
U komercijalnim voćnjacima marelica se uzgaja u obliku pravilne vaze, piramidalne krošnje, u obliku pravilne palmete s kosim granama, u obliku slobodne palmete i u obliku vretenastoga grma. U novije vrijeme u razvijenim voćarskim zemljama Europe (Italija, Francuska, Švicarska) marelica se uzgaja u obliku slobodne palmete. Ta palmeta, slično kao i pravilna palmeta s kosim granama, sastoji se od provodnice na kojoj je raspoređeno 8 - 10 skeletnih grana prvog reda koje su koso usmjerene u smjeru reda pod uglom od 45° do 60° u odnosu prema provodnici. Prve skeletne grane marelice razvode se na visinu od 60 cm. Potom se svakih 35 - 50 cm, duž provodnice, razvode primarne grane slobodno lijevo i desno u smjeru reda. Primarne grane viših etaža moraju biti kraće od primarnih grana nižih etaža. Time se regulira ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti kao i najpovoljnijeg osvjetljenja krošnje.
Sadnju marelice treba obaviti u jesen da bi se pridonijelo boljem ukorjenjivanju u tlu tokom jeseni, zime i proljeća, ili ranije u proljeće, da bi se u većoj mjeri iskoristila rezerva zimske vlage u tlu radi što boljeg ukorjenjivanja sadnica marelice. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje, koji je potrebno dobro ugaziti, te 20 kg stajskog gnojiva i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korijenja. Sva dodana gnojiva prekriju sa zemljom, te se voćka zalije s najmanje 30 litara vode. Razmak sadnje iznosi 5 - 8 m između redova i 4 - 7 m u redu.
Nasad marelice se održava kao i kod svih ostalih voćnih vrsta. Unutar reda potrebno je ukloniti korove primjenom herbicida. Između redova najpovoljnije je zatravljivanje površine koju je potrebno u toku vegetacije kositi i malčirati 6 - 8 puta.
Gnojidba je različita, a obavlja se dodavanjem KAN-a 27%, NPK gnojivima u omjeru 5:20:30 s 800 kg/ha i ako tlo nije dovoljno rahlo obavezna je aplikacija stajskog gnojiva.
Izvor: Krpina; Voćarstvo; 2004.
ukupno: 54, aktivno: 40, neaktivno: 14
Antonio errani
Aurora
Bella d'imola
Bergeron
Blenril ryland
Breda
Čačansko zlato
Carmen top
Cegledi bibor
Cegledsko zlato
Early rosa
Forum sa jalte
Gencika
Giada
Harcot
Kečkemetska ruža
Kereški orijaš
Korai Piros
Krupna Rana
Kyotto
Mađarska Najbolja
Mađarska Rana
Mandula
Melitopoljska Rana
Naget
New Jersey 19
Novosadska kasnocvijetna
Novosadska rodna
NS-4
NS-6
Orange Red
Panonia
Pellecchiella
Perla
Pinkcot
Piroška
Pisana
Portici
Rakowszky
Reale D' Imola
Rocsana
Rumunjska Kasna
Šalah
Samerkantska
San Castrese
Stark Early Orange
Sungiant
Thyrintos
Veecot
Velikopavlovska
Vitillo
Westley