Breskva

Breskva je jedna od najpopularnijih voćnih vrsta u svijetu koja je porijeklom iz Kine. Najveći obujam proizvodnje breskve je u Europi gdje su Italija, Grčka, Španija i Francuska najveći proizvođači.

Breskva u puni rod dolazi u 5. ili 6. godini nakon sadnje, a plod donosi od 12 - 15 godina. U punom rodu prosječan prinos je 30 - 40 t/ha u dobrim agroekološkim uvjetima.

Agroekološki uvjeti za uzgoj breskve

Temperatura

Kritične temperature za breskvu u toku dubokoga zimskog mirovanja iznose od -20 do -24 °C, za pupove u otvaranju, otvorene cvjetove i zametnute plodove od 0 do -5 °C. Ako su temperature u toku januara i februara visoke, biljni sokovi krenu i pupovi se ranije pojave, a tada i cvatnja bude ranija. Ukoliko naiđe hladniji val s nižim temperaturama, doći će do velikih šteta na voćkama.

Voda

Breskve se uzgajaju uglavnom u umjerenom pojasu s dva tipa klime: kontinentalna klima s oborinama u razdoblju maj-oktobar, koje su nedovoljne u odnosu na temperature, i sredozemna klima s vlažnim zimama i toplim i suhim ljetima. Voda je potrebna tokom kasnog proljeća i ljeta jer u to vrijeme intenzivno rastu mladice, plodovi i vrijeme je diferencijacije cvjetnih pupova za sljedeću godinu. Želimo li visoke prirode dobre kakvoće, svakako je potrebno navodnjavanje nasada.

Tlo

Aktivni (oranični) sloj tla mora biti dubok, rastresit, vodopropustan, s dobrim zračnim, vodnim i toplinskim režimom. Tla moraju biti lagana, pjeskovita ili pjeskovito-ilovasta. pH iznosi 6,0 - 7,0. Vrlo je važno da tla na kojima se podiže nasad bresaka na podlozi vinogradarske breskve, nemaju fiziološki aktivnog vapna iznad 5%.

Izbor položaja za podizanje nasada bresaka

Parcele s južnom ili jugozapadnom ekspozicijom (položajem) u proljeće se brže zagrijavaju i na taj način potiču raniji početak vegetacije, što se može negativno odraziti na prinose u slučaju čestih proljetnih mrazeva. Na mjestima gdje su proljetni mrazevi česta pojava, izbor sjeverne strane predstavlja najbolje rješenje. Što se tiče prednosti, plodovi koji se uzgajaju na terenima usmjerenima prema zapadu dozrijevaju nekoliko dana prije ostalih, što omogućuje postizanje više cijene na tržištu.

Priprema tla za sadnju breskve

Prvi posao u pripremi tla za sadnju je ravnanje i planiranje terena. Na taj način se omogućuje otjecanje oborinskih voda zimi i sprječava stagniranje vode u mikrodepresijama, što se negativno odražava na korijenov sistem. Zatim se provodi rigolanje (oranje 60 - 90 cm dubine). Brazda mora biti uska 25 - 35 cm, da bi se lakše postigla odgovarajuća dubina. Rigolanje treba izvesti u ljetnim mjesecima. Nakon rigolanja poravnaju se naori i razori i površina se tanjuranjem pripremi za sadnju. Poslije toga slijedi markiranje mjesta za sadnju. Uz marker koji označava mjesto sadnje iskopat će se jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm. Na dno jame treba staviti odgovarajuću količinu NPK mineralnoga gnojiva formulacije za voćarstvo (5-20-30, 7-14-21 i si.). Kad je sadnica posađena, oko nje se u obliku prstena otvori kanal u koji se stavlja zreli stajski gnoj. Sadnice prije sadnje obvezno treba pregledati i za sadnju upotrijebiti samo one koje su dobro razvijene i zdrave.

Izbor podloga breskve

Breskva se cijepi na podlogama više vrsta voćaka: breskve, bajama, hibrida breskve i bajama, šljive i marelice. Najveća srodnost postoji s podlogom breskve. Izbor podloge koja je manje srodna s breskvom opravdana je samo onda kada u tlu ima više aktivnog vapna ili je tlo zbijeno, teško i vlažno i onda kada se breskvi podiže na parceli gdje je prethodno bio nasad breskve na podlozi vinogradarske breskve. Od vegetativnih podloga, vrlo se dobro pokazala podloga križanac breskve i badema (GF 667). Pogodna je i podloga Damas 1869 (križanac Prunus domestica i Prunus spinose).

Izbor uzgojnog oblika breskve

U proizvodnji bresaka primjenjuju se sljedeći uzgojni oblici: kotlasta krošnja (vaza), pravilna i nepravilna palmeta s kosim granama te u novije vrijeme slobodna i poluslobodna palmeta. U nasadima gustog sklopa na slabo bujnoj podlozi (Damas, 1869) primjenjuju se uzgojni oblik vretenasti grm i vitko vreteno.

Preporučuje se poluslobodni uzgojni oblik, bez armature jer tada voćka ranije stupa u rodnost, veći je urod u prvim godinama, manji troškovi investicijskog ulaganja i troškovi proizvodnje. Uzgojni oblik poluslobodne palmete ubraja se u plošne uzgojne oblike. Taj uzgojni oblik razvija skeletne grane u vertikalnoj plohi, što omogućuje uspješniju primjenu mehanizacije za agrotehniku i pomotehniku (rasipanje gnojiva, zaštitu, rezidbu, berbu i odvoz voća). Omogućuje da svi dijelovi krošnje budu bolje izloženi sunčevom svjetlu, a time i kvalitetniju zriobu i bolju obojenost plodova.

Skelet krošnje sastoji se od središnje grane (provodnice) i bočnih koso smještenih skeletnih grana. Broj etaža (može ih biti 5 - 7) i razmak među njima nije tačno određen. Postizanje kosog položaja skeletnih grana postiže se rezidbom u zrelo i u zeleno. Kod takvog uzgojnog oblika jednogodišnje sadnice se ne skraćuju, nego se koriste prijevremene grančice duž središnje osi sadnice. Time se omogućuje rod već u drugoj godini nakon sadnje. Visina provodnice se nakon oblikovanja uzgojnog oblika zaustavlja na 3,5 m visine. Sadnica za taj uzgojni oblik mora imati dobro razvijen korijenov sistem, mora biti jaka, velika i dobro obrasla prijevremenim grančicama.

Vrijeme i tehnika sadnje breskve

Sadnja se obavlja u rano proljeće ili u jesen. Iskopaju se rupe široke i duboke tek toliko da se sadnica može postaviti u nju. Korijen se prekrije zemljom koja se dobro utisne, doda se stajski gnoj (najbolji goveđi ili ovčji), zatim opet sloj zemlje i obilno se zalije. Sadnicu je potrebno privezati za kolac (potporanj) da bude stabilnija.

Održavanje nasada breskve

Oblikovanje u prvoj godini - Na 50 - 60 cm od zemlje odstrane se sve prijevremene grančice. Ostale prijevremene grančice duž provodnice ostave se i na njima će u idućoj godini biti roda. Tokom proljeća i ljeta izolira se vrh provodnice. Pri zelenoj rezidbi odstrane se sve vodopije i potiče se razvoj skeletnih grana.

Oblikovanje u drugoj godini - Za vrijeme zimske rezidbe izolira se provodnica. Zatim se grane prve etaže nastoje rezom dovesti u položaj pod uglom od 45° u odnosu prema glavnoj osi, tj. provodnici. Grane koje rastu u smjeru međuredova, a deblje su od skeletnih grana (koje rastu u pravcu reda), pa i od provodnice, svakako treba odstraniti. Na udaljenosti 90 - 110 cm od prve etaže oblikujemo drugi sprat. Tokom ljeta se obvezno provodi zelena rezidba. Odstranjuju se sve i vodopije i grane koje zasjenjuju budući skelet (oblik) voćke. Takav uzgojni oblik omogućuje već u drugoj godini nakon sadnje rod od oko 4 kg po stablu.

Oblikovanje u trećoj godini - Prva je etaža oblikovana pa ako se grane dvaju stabala dodiruju, moraju se skratiti na neku sporednu grančicu. Drugi sprat otvaramo također pod uglom od 45° u odnosu prema provodnici. Na udaljenosti 70 - 80 cm od druge etaže oblikujemo treći sprat. Grančice između spratova koje ne konkuriraju etažama ostavljamo za rod. Tokom ljeta provodimo zelenu rezidbu. Odstranjujemo sve vodopije i konkurentne grane. Tako oblikovana krošnja daje oko 13 kg roda po stablu. Sljedeće zime već je potpuno uređen uzgojni oblik poluslobodne palmete, pa se provodnica mora zaustaviti na 3,5 m visine (jer je preporučeni razmak sadnje između redova 4,5 m).

U toku uzgoja breskve obavlja se jesenska obrada tla na dubini 25 - 30 cm i naoravanje da se dobije po sredini reda mali kanal koji će omogućiti brzu odvodnju jesensko-zimskih obilnih kiša. U proljeće se malo plićom brazdom provodi odoravanje. Tokom ljeta nekoliko puta izvrši se kultivacija (tanjuračom ili kultivatorom). Prostor između sadnica prve dvije godine obrađuje se ručno (kopanjem). Poslije će se za suzbijanje korova na tom uskom prostoru između stabala u redu primijeniti herbicidi.

Gnojidba breskve

Najvažniji hranjivi elementi za prehranu breskve su azot, fosfor i kalij. Tim hranivima tlo mora biti dobro opskrbljeno, kako bi nasad dao visoku i kvalitetnu proizvodnju.

Azot je važan element i dodaje se u proljeće u dva navrata, kad slijedi intenzivni rast mladica i plodova. Kasno unošenje azota u tlo nepovoljno bi se odrazilo na razvoj voćke zbog produžene vegetacije i nepotpunog dozrijevanja mladica koje bi u toku jače zime stradale od mraza.

Fosfor je element koji posebno utječe na diferencijaciju (zametanje) cvjetnih pupova, zametanje, dozrijevanje i kakvoću plodova. Slabo je pokretan u tlu te se mora unositi u tlo dublje (deponiranjem) u zoni razvoja korijenova sistema i to u jesen.

Kalij je element koji posebno utječe na razvoj ploda i sjemenki, na zrenje plodova, obojenost i čvrstoću mesa ploda. Također je slabo pokretan u tlu te se dodaje na isti način i u isto vrijeme kao i fosfor.

Preporučene orijentacijske količine gnojiva koje se dodaju u tlo:

• Nakon sadnje u proljeće 0,20 kg KAN-a po sadnici i to u dva navrata;
• u proljeće druge godine nakon sadnje 0,30 kg KAN-a po sadnici u dva navrata;
• u jesen druge godine nakon sadnje 0,60 kg po voćki NPK gnojiva voćarske formulacije (5:20:30, 7:14:21 i si.);
• u proljeće treće godine 0,50 kg KAN-a po voćki, također u dva navrata;
• u jesen treće godine nakon sadnje 1 kg po voćki NPK gnojiva voćarske formulacije.

Nakon toga svake godine se u jesen gnoji sa 700 kg/ha NPK gnojiva i u proljeće 400 kg/ha KAN-a i to u dva navrata. Prva količina od 200 kg dodaje se prije početka vegetacije, a druga od 200 kg nakon cvatnje.

Izvor: I. Krpina; Voćarstvo; 2004.