Agroturizam Cerovac: Bilo bi lijepo opet održati kakvu proslavu

"Ne znam jesmo li bili otvoreni mjesec dana tijekom prošle godine, mislim da nismo niti toliko“, zamišljeno započinju svoju priču Aleksandra i Patricio Načinović. U siječnju i veljači prije godinu dana imali su samo pokoju grupu, a na proljeće, kada su trebale biti krizme i krstitke, sve se pozatvaralo. "U jesen smo kratko otvorili, ali to je isto bilo slabo“, nastavljaju članovi OPG-a Načinović koji postoji od 2007. godine.

Nositelj je Patricio, a u sklopu gospodarstva djeluje Agroturizam Cerovac.

"U usporedbi s mnogim drugima koji se bave istom ili sličnim djelatnostima, mi smo u prednosti jer imamo vlastiti objekt pa ne plaćamo najam“, govore članovi gospodarstva smještenog u Istri, u selu Eržišće (općina Sveta Nedjelja) na Labinštini gdje se u tom krševitom kraju obitelj godinama bavi ponajviše stočarstvom. No, fiksni troškovi uvijek postoje, a ni oni nisu zanemarivi. Što se tiče radne snage, i tu je situacija jednostavnija s obzirom da sve rade članovi obitelji.

Specijalitet kuće je šugo od kokoše

"Nudimo usluge u seljačkom domaćinstvu. Proizvodimo vlastitu hranu, ali dobavljamo namirnice i od okolnih poljoprivrednih gospodarstava. Sve je domaće, to nam je najvažnije“, govori Patricio.

Od životinja drže ovce tako da kroz cijelu godinu nude svoju janjetinju i sir. Drže i svinje pa prema tome i domaći pršut, kobasice, ombolo, a tu su i koke uglavnom za jaja i domaću tjesteninu (fuži, njoki, pljukanci i drugo). U ponudi ovog agroturizma isključivo su tradicijska istarska jela dok se specijalitetom kuće drži šugo od kokoše.

Šugo od kokoše, ili po domaće žvacet, je umak od domaće piletine ili kokoške. Blagog je okusa sa domaćim začinima kao što su ružmarin, kadulja, peršin, a poslužuje se s domaćom tjesteninom. Najbolje se slaže s istarskim fužima, doznajemo od  naših sugovornika.

Od povrća nude sezonske namirnice poput gljiva, šparoga i drugog samoniklog bilja, a ostalo je iz vlastitog povrtnjaka. "Živimo na kamenitom i šumskom području, nema puno obradivih površina, pa se ne možemo pohvaliti velikom vlastitom ponudom povrća“, iskreno će.

Atrakcija na gospodarstvu, ponajviše za najmlađe posjetitelje, je magarac Pipo - ljubimac ove obitelji.

Rade samo za najavljene grupe

U sklopu agroturizma u zatvorenom prostoru imaju mogućnost primiti 40-50 osoba. Ljeti na terasi još gotovo toliko. Ljudi kod njih obično dolaze proslaviti važne obiteljske događaje kao što su krizme, krštenja, godišnjice, a ponekad se znaju ovdje održati i vjenčanja."Pred Novu godinu nam dolaze razne grupe zaposlenika istarskih firmi, a ljeti nas posjećuju turisti koji borave u obližnjim kućama za odmor“, doznajemo od Aleksandre kojoj je vrlo važno da napomenemo da nisu stalno otvoreni nego vrata otvaraju grupama po narudžbi. "Ljudi najave dolazak, a mi hranu pripremamo dan prije i toga istoga dana kako bi sve bilo svježe i ukusno“, ističu Načinovići.

Unatrag nekoliko godina, kažu, lijepo se poslovalo i s razvojem svog agroturizma bili su zadovoljni. "Vikende se uglavnom radilo, ponekad i kroz tjedan, a preko ljeta smo imali značajan broj posjeta stranaca“, navode s neskrivenim zadovoljstvom.

Aleksandra je inače prije dvije godine ostavila posao i posvetila se agroturizmu. "Srećom, suprug je u radnom odnosu tako da ipak ne ovisimo u potpunosti o uspjehu privatnog poslovanja“, kaže. Ipak, svi su svjesni da bi se uloženo trebalo vraćati, a na to se trenutno ne može računati jer tko zna kad će opet sve biti otvoreno. A i kad se otvori, kako će biti. 

"Sumnjam da će se situacija toliko popraviti da se vrati na ono prije korone, a ako do toga i dođe, mislim da će taj proces dugo trajati“, zaključuje i dodaje da su imali u planu urediti jednu sobu za turistički najam, ali u ovom trenutku o tome više ne razmišljaju.

Sve se više distanciramo jedni od drugih

Život se promijenio i mnogima od nas se čini da su se ljudi navikli na novo stanje. "Osjeća se apatija, nema veselja, ljudi sve manje komuniciraju i ne pokazuju neku želju za interakcijom. Bojim se da će se stvari teško vratiti na staro“, nadovezuje se Patricio. Primjećuje se da se sve više distanciramo jedni od drugih, čak i prilikom samog odlaska u trgovinu, nekako gledamo imati što manji kontakt s bilo kime.

Za kraj ipak kažu da su sretni što žive na selu i što imaju životinje. Naime, s njima nikada nije dosadno i čovjek se ne može i da hoće prepustiti apatiji. Ali da bi bilo lijepo da se s vremena na vrijeme kod njih ipak održi kakva proslava - bilo bi, iskreno će za kraj naši sugovornici.