Vrijeme je, čim stanje tla omogući, obavite prvu proljetnu prihranu ozimih strnih žitarica

Vrijeme je za prvu proljetnu prihranu ozimih strnih žitarica koju treba obaviti čim to omogući stanje tla. Jer, ne treba je obaviti prerano odnosno ako su ozime žitarice još u mirovanju, ne po smrznutom tlu i za hladnog vremena nego u vrijeme proljetnog kretanja vegetacije, pojašnjava savjetnica Uprave za stručnu podrošku razvoju poljoprivrede Hrvatske, mr.sc. Tatjana Martinović.

Kada je u pitanju mineralno gnojivo, u prvoj prihrani kad je tlo još uvijek hladno, a mlade biljke nemaju dovoljno razvijenu lisnu masu, tj. asimilacijsku površinu, treba izabrati azotna (KAN) ili azotno-sumporna gnojiva (ASN) koja sadrže azot u lako pristupačnom, amonijskom i nitratnom obliku,

"Zato treba izabrati KAN koji sadrži 50% azota u amonijskom, a 50% u nitratnom obliku. Zbog oba oblika, biljkama je dio ovog elementa odmah pristupačan", pojašnjava dodajući da na kiselim tlima treba primijeniti KAN zbog neutralizacije kiselosti jer isti uz azot sadrži i kalcij te magnezij. Na alkalnim je pogodan amonijev sulfonitrat (ASN).

Primjena azotnih gnojiva

Nužno je količinu i vrijeme primjene azotnih gnojiva prilikom svake prihrane prilagoditi karakteristikama zasijanih sorti, vremenskim prilikama, stanju tla i kondiciji svakog pojedinog usjeva, ali i uskladiti s očekivanim urodom.

"Pravovremenom prihranom u optimalnoj količini utječe se ne samo na visinu i kvalitetu postignutog uroda, nego i na ukupne troškove proizvodnje, ali i na očuvanje okoliša. Jer, u slučaju padavina azot se u nitratnom obliku lako ispire iz zone korijena biljaka", upozorava.

Normalno razvijeni usjevi nalaze se u fenofazi busanja s nekoliko razvijenih izboja u busu. Naime, usjevi ozimih strnih žitarica počinju rasti i razvijati se kad temperature zraka počnu rasti iznad 5°C, a vrijeme za prvu prihranu ozimih žitarica je kad se ustale na oko 10°C.

Dakle, doze azotnih gnojiva koje će se primijeniti i dinamika prihrane najviše ovise o stanju usjeva. Neki su iz zimskog razdoblja mirovanja "izašli" u dobroj kondiciji i sada se nalaze u fazi busanja. No, neki su pretrpjeli značajna oštećenja uslijed pojave dugotrajne golomrazice tokom nicanja i ukorijenjavanja.

"Posljedica golomrazica je pojava sriježi - trganje korijena i oštećenje čvora busanja. Takve usjeve koji su izvučeni iz tla uslijed temperaturnih osciilacija i pojave golomrazice trebalo je povaljati pri optimalnoj vlazi tla, a prije prve prihrane", upozorava.

Savjetnica ističe i da vrijeme sjetve ima veliku ulogu u otpornosti prema niskim temperaturama tokom zime, a naročito kod pojave golomrazica. Bolje ih podnose usjevi dobre kondicije, posijani kvalitetno, na preporučenu dubinu i preporučeni sklop u dobro pripremljeno tlo. Međutim, dio je prošle jeseni posijan u zakašnjelom roku, u loše pripremljeno tlo ili suviše plitko te su takvi iz zimskog razdoblja "izašli" slabo razvijeni i loše ukorijenjeni.

Prihrana ozime pšenice i ječma

Kada je u pitanju pšenica, prva prihrana trebala bi se obaviti u fazi razvijena tri do četiri lista jer je pojavom četvrtog već zametnut klas i određen konačan broj klasića. Količina čistog azota, kaže, ne smije prelaziti 55 kg/ha radi opasnosti od polijeganja. Upozorava pritom da je potrebno uzeti u obzir potrebe različitih sorata, jer razlikujemo tzv. "ekonomične" i sorte koje imaju sposobnost jakog busanja i trebaju punu dozu azota u prvoj prihrani.

Napominje i da prva prihrana utječe na boju usjeva i intenzivniju fotosintezu, na formiranje vlati, odnosno broj vlati/m² i brži rast biljaka u vlatanju. Provodi se na samom početku kretanja proljetne vegetacije u količini 40 – 55 kg N/ha, ovisno o kondiciji usjeva, roku sjetve, odabranoj sorti i agrookolišnim uvjetima.

"Količina KAN-a za prvu prihranu kreće se u rasponu od 150 pa do 200 kg/ha", objašnjava uz napomenu da treba voditi računa o tome da slabo razvijene biljčice imaju i slabo razvijen korijenov sistem koji nije u mogućnosti usvojiti punu dozu azota. Zato je racionalnije planiranu količinu azotnog gnojiva primijeniti višekratno, u podijeljenim količinama jer će takva prihrana biti ekonomičnija (biljka će iskoristiti primijenjeni azot) i ekološki prihvatljivija jer će manje azota biti isprano u okoliš.

Usjevi ozimog ječma sijani u ranim rokovima prošle jeseni iz zime su izašli u fazi punog busanja. No, pojedini sada imaju izgled "gladnog usjeva“ i lako se mogu uočiti među zelenim usjevima pšenice. Žućenje ozimog ječma, navodi, uglavnom je posljedica djelovanja nekoliko faktora: veća količina padavina tokom jesenskog i zimskog razdoblja (ispiranje hraniva iz zone korijena i previše vlage u tlu), nedostatak azota i kiselo tlo.

"Nakon prve prihrane, oporavit će se u kratkom razdoblju", naglašava i savjetuje da treba voditi računa o tome da je ječam daleko osjetljiviji na polijeganje u odnosu na pšenicu. Stoga se u prvoj prihrani ne preporučuje prihraniti s više od 40-50 kg/ha čistog azota (npr. 150-180 kg/ha KAN-a). Postoje, dodaje, značajne razlike među sortama u odnosu prema potrebama za azotom, a to ovisi o namjeni proizvodnje (pivarski ili stočni).

"Kod ječma je važno ne zakasniti s prvom prihranom jer ima kratak period proljetnog nabusavanja, povećanje broja vlati, a pravovremena prihrana posebno je važna kod pivarskog i kod hibridnog", upozorava.

Prihrana pšenoraži i zobi

Kaže i da je od ukupno potrebne količine azotnog gnojiva za ozimu pšenoraž (tritikale), trećinu trebalo primijeniti u osnovnoj i predsjetvenoj gnojidbi. Preostalih 2/3 azota treba primijeniti kroz prihranu, a količina i raspored potrebnog ovisi o plodnosti tla, očekivanom prinosu, izabranoj sorti i namjeni proizvodnje (za zrno ili za biomasu).

Moderne sorte visokog potencijala rodnosti i čvrste stabljike, preporučuje se prihraniti odmah na početku kretanja vegetacije sa 150 kg/ha KAN-a.

"U odnosu na ostale strne žitarice, zob ima bolju sposobnost usvajanja hraniva. Zato se može uzgajati i na siromašnim i kiselim tlima", objašnjava dalje.

Odnosno, dobro koristi teže topiva hraniva iz tla te istovremeno na optimalnu gnojidbu reagira povećanjem prinosa. Za ozimu zob ukupnu količinu potrebnog fosfora (P2O5) i kalija (K2O) te 1/3 azota (N) treba primijeniti u vrijeme osnovne i predsjetvene obrade tla, a ostatak u proljeće. Azot dodan prije sjetve povoljno djeluje na početni rast i busanje zobi.

Kako navodi, na prosječno plodnom tlu njene potrebe za hranivima su: 80-100 kg N/ha, 60-80 kg P2O5/ha i 70-110 kg K₂O/ha. Ozima zob se većinom prihranjuje samo jednom, u vrijeme busanja, ovisno o plodnosti tla i stanju usjeva s oko 150 kg/ha KAN-a.