Siju kukuruz bijelčić i rade vrhunsko brašno

Barišići su se dosjetili da na odabranim parcelama u neposrednoj blizini rijeke Save gaje kukuruz i to domaći autohtoni bijelčić. Zemljište gnoje pregorjelim stajskim đubrivom, a umjesto herbicida u upotrebu su uveli već zaboravljene motike. Josip kaže da kukuruz sije sukcesivno u nekoliko rokova, s tim da nije rijetkost da sa sijačicom uđe u njivu i prije optimalnog agroroka, krajem marta i početkom aprila.

"Tokom zime ispitam klijavost kukuruza. Posijem ga rano, tako da prvi na tržište isturimo kukuruze za pečenje i kuhanje. Nije mi teško, uz motiku ponesem i štap za pecanje, pa tako dok okopam desetak redova obično ulovim i po koju ribu", kaže Josip. Zahvaljujući ranoj sjetvi i kratkoj vegetaciji, te činjenici da se kukuruz sije na osunčanim parcelama, i berba se odvija dvadesetak dana ranije nego u konvencionalnoj proizvodnji. Josip je i u tom slučaju zaokružio proizvodni ciklus.

Josip sam napravio mašine i priključke

"Napravio sam specijalnu košanu na sunčanom i vjetrovitom mjestu, nepristupačnu za ptice, miševe i druge štetočine. Takođe isprojektovao sam i napravio minijaturnu sušaru, koja u jednom turnusu osuši oko 50 kilograma kukuruza, te mlin na kamen, koji radi praktično na principima vodenice", rekao je Barišić.

Josipova supruga Ljerka zadužena je za vaganje i pakovanje brašna, koje plasira uglavnom poznatim kupcima.

"U ponudi imamo bijelo i žuto kukuruzno brašno. Pakujemo ga po kilogram ili dva, zavisno od porudžbi. Idu Božići i slave i zaista imamo pune ruke posla. Važno je da imamo dovoljne količine zdravog i kvalitetnog kukuruza, a ostavili smo i dovoljne količine za sjeme, za narednu godinu", kaže Ljerka Barišić.

Zanimljivo je da brašno sa Barišićevih parcela završava na trpezama širom Gradiške i susjednih opština, te da do sad nisu imali primjedbe na njegov kvalitet. Osim brašna ovo vrijedno domaćinstvo priprema i na desetine kilograma kulena, mesnih kobasica, pancete, slanine i šunke, pa čak i suhe ribe. Josipovo majstorsko umijeće ne završava se samo u ovoj djelatnosti. Do sada je napravio nekoliko mini sušara za žitarice, mašine za sječenje slavskih kolača, mrvilice i čekićare za kukuruz i druge pomoćne mašine.

Spojio dvije ljubavi

O njegovom majstorluku čuo je čak i dopredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, koji ga je posjetio u radionici, tražeći stručno mišljenje za izradu uređaja neophodnih za seosko domaćinstvo.

"Poljoprivredu volim, a metalska struka mi je zanimanje, tako da sam spojio dvije ljubavi i nije mi dosadno. U svemu imam podršku supruge Ljerke i sinova Tonija i Željka, snahe Božane i četvero unučadi", kaže Josip Barišić, nadaleko čuveni poljoprivrednik i majstor iz Bok Jankovca kod Gradiške.