Šećerni sirak daje najveći prinos biomase za preradu u šećer

Šećerni sirak (Sorghum bicolor (L.) Moench varijetet saccharatum L.) je jednogodišnja uzgajana vrsta, predstavnik roda Sorghum. Porijeklom je iz središnje Afrike. Može predstavljati najvažniji energetski usjev za veliki geografski prostor, od tropske do umjereno kontinentalne klime. Ne zauzima značajno mjesto u svjetskoj proizvodnji hrane biljnog porijekla. U usporedbi s drugim jednogodišnjim vrstama,šećerni sirak daje po jedinici površine najveći prinos biomase pogodne za preradu u šećer.

Biološke osobine šećernog sirka

Šećerni sirak je jednogodišnja biljka, usjev proljetne sjetve. Prema dužini vegetacijskog perioda razlikuju se rane sorte (90-110 dana), srednje rane (110-130 dana) i kasne (iznad 130 dana). 

Korijenov sustav je žiličastog tipa, snažno razvijen i velike usisne moći. Dubina prodiranje ovisi od tipa zemljišta. Formira i nadzemne korijenove (pandže) iz prvog nadzemnog koljenca i oni ulaze u ukupan korijenov sistem.

Stablo je uspravno, elastično i sastoji se iz članaka omeđenih koljencima. Broj članaka je 6-25. Dužina članaka povećava se od osnove ka vrhu stabla, pa su donji članci oko 2 cm dužine, a vršni i do 50 cm. Kod nekih sorti porijeklom iz tropskih krajeva visina stabla je 3-6 m. Stablo može biti plavozeleno ili crvenoljubičasto. Bez obzira na visinu, ono nije sklono polijeganju, a čvrstinu mu povećavaju zračni korijenovi.

List je jednostavne građe, s dobro razvijenim rukavcem, koji čvrsto obavija članak. Na prelazu u lisku nalazi se dobro razvijena vezica (jezičak). Liska je dužine 10-135 cm, a širine 2-15. Po površini je valovita uslijed neravnomjernog rasta središnjeg dijela i krajeva.

Cvjetovi se nalaze u složenoj cvasti - rastresitoj ili poluzbijenoj metlici. Bočne grane sadrže po jedan razvijen i jedan nepotpuno razvijen klasić. Razvijeni klasić je jednocvjetan, a plod je jednosjemena pljevičasta krupa žute, crvenkaste, smeđe, sive ili crne boje.

Plod (zrno) je male hranjive vrijednosti uslijed velikog učešća plijeva i pljevica, kao i taninskih supstanci.

Uvjeti uspijevanja šećernog sirka

Tijekom evolucije, sirkovi su se genetički prilagodili raznovrsnim klimatskim i zemljišnim uvjetima. Vrlo racionalno troše vodu, potrošnja se povećava u periodu intenzivnog rasta stabla, metličenja i cvjetanja, ali i u ovom preiodu sirak je tolerantan na sušu. Biljke vrlo snažno reagiraju na navodnjavanje, posebno poslije kosidbe i ponovne regeneracije nadzemne biomase.

Za vegetacijski period treba osigurati toplinske uvjete koji će imati bezmrazni period oko 130 dana. Minimalne temperature za početne fenofaze razvoja su 10°C-12°C. Optimalne temperature za razvitak vegetativnih organa su 20°C-25°C, a generativnih 27°C-30°C.

Sirak se može uzgajati i na zemljištima manje prirodne plodnosti, slabijih fizičkih osobina i u širem rasponu zemljišne otopine, pH 5-8,5. Svakako da će najbolje rezultate ostvariti na plodnim zemljištima.

Uzgoj u monokulturi treba izbjegavati

Najbolji predusjevi za sirak su jednogodišnje i višegodišnje leptirnjače, ozime žitarice, krumpir i travno-leguminozne smjese. Uzgoj u monokulturi treba izbjegavati, pošto biljke iz zemljišta izvlači velike količine asimilativa i vode, ali i zbog masovne pojave korova samoniklog sirka. Sirak kao predusjev za ozime žitarice nije pogodan. Dobar je za proljetne usjeve samo ako se poslije berbe izvede kvalitetna osnovna obrada zemljišta i dobro zaoru žetveni ostaci i korijenovi.

Vrijeme, način i dubina osnovne obrade ovise od predusjeva, klimatskih i zemljišnih uvjova. Sirak je usjev kasne proljetne sjetve i predsjetvena obrada se izvodi u dva prohoda. Kada se površina zemljišta prosuši, trebalo bi lakim drljačama uništiti korove i njihove klijance. Neposredno prije sjetve obavlja se fina predsjetvena priprema zemljišta na dubinu 6-8 cm. Kako bi se smanjio broj prohoda, strojevima se u agregat uz sjetvospremač postavljaju i glatki valjci.

Šećerni sirak potroši velike količine biljnih asimilativa, koje usvaja iz dubljih slojeva za formiranje nadzemne bio mase. Potrebne količine glavnih elemenata ishrane (NPK) određuje se ne osnovu prirodne plodnosti zemljišta, koeficijenta iskorištavanja ovih hraniva i planiranog prinosa.

Sjetva šećernog sirka 

Za sjetvu se koristi fiziološki zrelo i zdravo sjeme, ujednačeno po krupnoći, s najmanje 90% klijavosti i 99% čistoće. Prije sjetve potrebno je obaviti dezinfekciju sjemena radi zaštite usjeva od patogena u početnim fazama rasta i dezinsekciju radi suzbijanja zemljišnih štetnika. Dezinfekcija se izvodi kombiniranim fungicidima, kao što su Dividend star 036-FS, Maxim XL 035-FS, Temetid super, Vitavax-200, Vincit-F i drigi. Za dezinfekciju se koriste i kombinirani insekticidi Force 20-CS, Furadan 35-ST, Gaucho 500-FS, Montur FS-190, Promet 400-CS, Posse ST. Da bi se ubrzalo klijanje i nicanje, sjeme se može potopiti 4-5 minuta u vodu zagrijanu na 70 °C kako bi započeo proces bubrenja.

Optimalno vrijeme za sjetvu je kad se zemljište u površinskom sloju zagrije 12°C-15°C. Sjetva se izvodi širokoredim sijačicama na međuredni razmak 70 cm i razmak u redu 12-15 cm da bi se postigla gustoća usjeva 80.000-100.000 biljaka po hektaru. Količina sjemena za sjetvu je 10-15 kg ha -1, a dubina sjetve 3-5 cm.

Njega usjeva 

U periodu od sjetve do nicanja može se formirati pokorica, koju je najbolje suzbiti rebrastim valjcima. Poslije nicanja površinski sloj zemljišta se međurednim kultiviranjem i okopavanjem održava nezakorovljenim i rastresitim. Od ostalih mjera njege primjenjuje se prihranjivanje po potrebi, kao i navodnjavanje ako je proljetni period bez padalina.

Berba i čuvanje sirka 

Vrijeme berbe sirka ovisi od cilja proizvodnje biomase. Ako se uzgaja za hranidbu domaćih životinja, kosidbu treba obaviti silokombajnima u početku metličenja, a od pokošene mase spremati silažu.

Kada se uzgaja radi proizvodnje bio-goriva (etanola), berbu treba obaviti u mliječnoj ili voštanoj zrelosti sjemena. Poslije kosidbe cijelih stabala odvajaju se metlice i listovi. Šećeri, koji su sirovina za proizvodnju etanola, izdvajaju se iz pripremljenih stabala prešanjem. Listovi, metlice i iscjeđena stabla mogu se upotrijebiti kao čvrsto bio gorivo. Kasnijom berbom u stablima se smanjuje sadžaj ukupnih šećera, ali se dobiva 2- t ha -1 zrna, koje se može iskorirstiti za proizvodnju tehničkog alkohola.

U povoljnim agroekološkim uvjetima i uz primjenu suvremeniih agrotehničkih mjera, prinos svježih listova iznosi 45-50 t ha -1, a u sustavu za navodnjavanje i do 100 t ha -1.