Cijena roda kukuruza tajna je do dana kada se otkupi. Pa tako i ove godine. Prema informacijama s terena, cijena za standarnu kvalitetu je trenutno 0,75-1,02 kn/kg. Cijena je to koja neće zadovoljiti veći dio proizvođača s obzirom na velika ulaganja i elementarne nepogode.
Topla i sunčana subota u Podravini. Da su vremenski uvjeti proteklih mjeseci barem malo bili nalik današnjem danu, poljoprivrednici bi sada privodili kraju poslove oko berbe kukuruza. Kao i jesensku sjetvu. No, s obzirom na sve one silne hektolitre kiša i vode koje su poplavile polja, situacija je potpuno drugačija. U potrazi za ljudima i strojevima, prošli smo puno više kilometara od planiranih.
I našli doista rijetke, koji ne odustaju od posla, unatoč još uvijek prevlažnoj zemlji. No vratimo se najprije desetak dana unatrag, kad je itekako radno bilo u brojnim seoskim dvorištima, jer se runjio (krunio) prošlogodišnji kukuruz iz koševa, kako bi na vrijeme bio prodan.
Jer, većina tvrtki s ovoga područja završavala je s otkupom prošlogodišnjeg i počela pripremati silose za preuzimanje i skladištenje ovogodišnjeg roda kukuruza. Cijena prošlogodišnjeg kukuruza u rinfuzi kretala se između 1,00 ili 1,10 kn za kilogram. Za onaj uvrećani, kao i uvijek, moglo se dobiti i nešto više. I dok su silosi spremni za prihvat, svježi kukuruz pristiže na kapaljku. Kao što smo se danas i sami uvjerili, većina uroda je još na poljima. Možda je osim vlažne zemlje, uzrok i najavljena cijena od 75 lp za kilogram s kojom su neke tvrtke izašle u javnost, dok se od nekih taj podatak još uvijek ne može doznati.
"Zemlja je mokra, ali uspjeli smo dio kukuruza pobrati. Prodali smo ga tu jednoj obližnjoj firmi, koja još nema određenu otkupnu cijenu, tako da ne znamo koliko ćemo dobiti. A i vlaga je bila velika, skoro 25%.
Ostatak kukuruza koji nam je još na polju pospremit ćemo doma u koševe i njime hraniti svinje. Do prošle godine držali smo i krave, no odustali smo od njih.
Stari smo i morali smo smanjiti posao", priča nam Đuro Horvat iz Velikog Otoka, dok promatra zeta koji priprema zemlju za sjetvu pšenice.
Iako su oko nas hektari i hektari zrelog kukuruza, tek nakon šest prijeđenih kilometara ponovno nailazimo na berače. Ili, da budemo precizni, beračice.
"Evo vidite, imam 78 godina i zbog mokre zemlje, nema mi druge nego brati ručno. Nije da nisam navikla na to, pa brala sam ga ručno većinu života, ali tko bi rekao da nakon što su ljudi smislili i nakupovali sve te strojeve koji olakšavaju posao, ponovno moramo brati na ruke.
Srećom, tu blizu mi je i kuća, pa sam si dovukla ova mala kolica i klipove stavljam u njih. Jer, tko zna kad ćemo moći početi na drugi način. Blato je još veliko i nema druge, nego ovako.
U pomoć mi je došla i kćerka, pa nam neće biti problem odvući ih doma", kaže Marija Sabolić iz Đelekovca. Blatnjava zemlja muči i Matiju Širokog iz Gole, no odlučio je iskoristiti ovu sunčanu subotu za oranje.
"Daleko je od idealnog, ali nekako ide. Raditi moramo, bez obzira na uvjete, inače teško da ćemo stići sve napraviti u koliko toliko optimalnom vremenu. Uspjeli smo pobrati otprilike polovicu kukuruza i sad pripremam zemlju za sjetvu ječma i uljane repice. Nakon toga vraćamo se berbi ostatka kukuruza. Ubrani nismo prodavali, no oni koji jesu, kažu da se vlaga kreće čak do 29%. Kad tome dodate otkupne cijene, koje će očito biti niske, jasno je da se ne može računati na neke velike prihode. No što je tu je, kad ti je poljoprivreda jedini posao, moraš pokušati izvući najbolje moguće i kad okolnosti nisu dobre", ističe Matija.
Ovo je kukuruzna priča iz Podravine, no vjerujemo da bi slično napravili i u bilo kojem drugom dijelu Hrvatske. Gotovo nestvarno. U drugoj smo polovici listopada, a u poljima punim zrelog kukuruza, ljudi se mogu nabrojati na prste. Ne kaže se uzalud da je u tvornici pod vedrim nebom najteže raditi.
I na kraju, kad smo već mislili da je naša subotnja putešestvija podravskim poljima završena, razveselili smo se kad smo u jednom povrtnjaku kraj parcela s kukuruzom, naišli na jednu vrijednu i za razgovor raspoloženu, baku. Ime joj je Ana Posavec, živi u Đelekovcu i kćerka je Mihovila Pavleka Miškine.
Svi ste vjerojatno čuli za njega, no ipak podsjetimo, riječ je o političaru, pjesniku i piscu, rođenom 1887.godine, članu tadašnjeg HSS-a, koji se nije ustručavao niti sramio govoriti i pisati o ondašnjem teškom životu seljaka kojim je živjela i njegova obitelj.
Ubijen je u logoru 1942. godine, no za života, sigurno nije mogao niti pretpostaviti da će i toliko desetljeća kasnije, seljaci opet biti na socijalnoj margini društva. Baku Anu politika nije nikad zanimala, cijeloga je života živjela na selu i bavila se poljoprivredom.
"Imam već puno godina, al' srećom zdravlje me još donekle služi, pa svake godine s kćerkom na dijelu zemlje posadim povrće. Nemrem više raditi teške poslove, al rad u povrtnjaku mi još ide. I veseli me to. Jedino, evo sad, kad su bile poplave, puno toga nam je uništeno.
Od zelja nikaj nije ostalo, sad evo vadim mrkvu, al sva je nikakva, istrulila je. Donekle su samo salata, cvjetača i repa. Usput malo gledam i kukuruz, od berbe još ništ, mokro je, jedino ga je unuk prije par dana malo nasjekao za krave.
Vele mi doma nek se odmaram, al onda mi je dosadno, a ovak mi s povrćem vrijeme prije prođe", kaže nam ova simpatična starica kojoj smo na odlasku zaželjeli da je zdravlje i dalje služi te neka bolja vremena, da njezin, trud njezine obitelji, kao i mnogih drugih obitelji na selu, ne bio bio uzaludan.
Povezane biljne vrste
Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)
Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 % i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a... Više [+]Fotoprilog
Tagovi
Autorica