U ljetnom periodu suša je redovna pojava, traje duže ili kraće vreme i često ima ozbiljne posljedice u vidu umanjenja prinosa i pogoršanja kvaliteta usjeva. Kako navodnjavati kukuruz, a kako suncokret i soju?
U našim agroklimatskim uslovima proizvodnja okopavina se odvija uglavnom bez navodnjavanja. Međutim, u ljetnom periodu suša je redovna pojava, traje duže ili kraće vrijeme i često ima ozbiljne posljedice u vidu umanjenja prinosa i pogoršanja kvaliteta roda. Pri intenzivnoj smjeni usjeva (naknadni i postrni), navodnjavanje ratarskih usjeva je obavezno.
U ovom tekstu donosimo savjete za navodnjavanje kukuruza, suncokreta i soje.
Kukuruz troši velike količine vode, ali racionalno. U našim uslovima, naročito ako je suša, u toku vegetacije potreba kukuruza za vodom iznosi od 450 do 600 litara po metru kvadratnom. U reonima sa sumom vodenih taloga ispod 150 mm nije moguća proizvodnja kukuruza bez navodnjavanja.
Navodnjavanje tokom vrućina: Izbjegavati najtopliji dio dana ili ipak ne?
U početnim fazama razvoja, nedostatak vode u zemljištu utiče na usporen rast biljaka. Kritičan period počinje 15 do 20 dana prije metličenja i traje do početka mliječne zrelosti kukuruza. U ovom periodu, u zavisnosti od dužine trajanja suše, umanjenje prinosa je od nekoliko, pa čak i do 50 i više procenata. Navodi nekih istraživača su da polovinu od ukupno potrebnih količina vode treba obezbijediti u najkritičnijoj fenofazi, cvjetanju.
Norma navodnjavanja iznosi 1.500 - 2.200 m3/ha. Navodnjavanje obavljati po kritičnim fazama: u fazi porasta (sedam do osam listova), u fazi pojave prvih metlica, po završenoj oplodnji (svenjivanje svile) i u fazi rane mliječne zrelosti.
Između dva zalivanja treba da prođe 15 do 20 dana. Obično se zaliva tri do četiri puta, po navedenim kritičnim fazama. Vremenski, to je dug period koji traje do druge polovine avgusta. Duži sušni periodi su nepoželjni, jer zavisno od uzrasta biljaka uslovljavaju manje ili veće opadanje prinosa, pa i sušenje biljaka (Đorđe Glamočlija, 2004).
U postrnoj i naknadnoj sjetvi je obavezno navodnjavanje. Navodnjavanje može biti iz brazdi dužine do 200 metara, vještačkom kišom kao najrasprostranjenijim načinom, samohodnim rasprskivačima - tifonima i drugo.
Suncokret pripada grupi kulturnog bilja koje uspijeva i u sušnijim područjima. Dubok i moćan korijenov sistem koji formira omogućava korištenje vode i hranljivih materija iz dubljih slojeva zemljišta. Utvrđeno je da na zemljištu tipa krečni černozem suncokret koristi 1.600 - 1.900 m3 vode po hektaru koja je akumulirana u početku razvoja usjeva, u sloju do dva metra dubine (Vučić N. 1982).
Po istom autoru, ova količina vode predstavlja polovinu ukupnih potreba usjeva, a ostatak treba da se nadoknadi padavinama ili navodnjavanjem u toku razvića usjeva. Sasvim je izvijesno da su na tipovima zemljišta sa nepovoljnim vodnofizičkim svojstvima (smonica, pseudoglej, gajnjača i slično) početne zalihe značajno manje, što je uzrok niskih i nestabilnih prinosa.
Suncokret je veliki potrošač vode. Potrošnja vode transpiracijom za obrazovanje kilograma suhe materije biljke (TK) iznosi od 470 do 570 litara.
Najveće potrebe za vlagom su u fenofazama intenzivnog porasta, cvjetanja i nalivanja plodova. U ovo doba suše jako smanjuju prinos, bez obzira na snažan korijenov sistem.
Navodnjavanje se obavlja brazdama u vrijeme kada biljke obrazuju sedam do osam listova i u vrijeme intenzivnog porasta stabla. Zalivna norma iznosi 50 do 60 litara po metru kvadratnom.
Period od stvaranja glavice (butonizacije) do završetka cvjetanja karakterističan je po veoma intenzivnoj potrošnji vode (više od 40 posto ukupnih potreba). Pri nedostatku vlage u tom periodu suncokret podbacuje u prinosu, pa je taj period i najvažniji za navodnjavanje.
Biljke soje imaju velike potrebe za vodom. Da bi sjeme moglo da klija potrebno je da upije 120 do 140 posto vlage od sopstvene težine. Za normalan rast i razvoj soja traži područja s minimalnim godišnjim padavinama između 600 do 700 litara po metru kvadratnom. Pojedini autori (Đorđe Glamočlija, 2004) navode da soja ima veliki transpiracioni koeficijent, zavisno od fenofaze i toplotnih uslova, koji varira od 455 do 690.
Osjetljiva je na sušu, naročito u fenofazi cvjetanja. U to vrijeme optimalna vlažnost vazduha treba da iznosi 75 do 85 posto, a nikako da spadne ispod 65 posto. U uslovima veće vazdušne suše sa biljaka otpada veliki broj neoplođenih cvjetova, a u uslovima vazdušne i zemljišne suše opadaju i oplođene mahune. Suma vodenih taloga, koja je potrebna tokom juna, jula i avgusta iznosi 300 do 350 l/m2.
Kada je riječ o navodnjavanju, obično se izvode tri zalivanja: pred cvjetanje, u mahunanju i u fenofazi nalivanja zrna. Zalivna norma je 40 do 60 l/m2. Najčešće se navodnjava vještačkom kišom. Soja tokom vegetacije utroši 450 do 480 litara vode, a prema nekim autorima je potrebno 450 do 500 l/m2 padavina.
Međuredna kultivacija povećava prinos soje do 7%, kako i kada je primijeniti?
Sa pojavom prvih cvjetova potrošnja vode od strane biljaka značajno se povećava i dostiže svoj maksimum u periodu cvjetanja i zametanja plodova. To je period kada biljke usvoje 60 do 90 posto vode, od ukupne potrebe za cijeli vegetacioni period. Ovo je ujedno i kritičan period biljaka za vodom.
Kako ovaj period traje dugo, od 50 do 70 dana, zavisno od sorte, soja se svrstava u skupinu biljaka koje ne podnose sušu. Da bi se ostvarili visoki i stabilni prinosi sjemena i nadzemne biomase, potrebno je da u periodu najveće potrošnje vode (druga polovina juna, jul i avgust) bude 250 do 300 litara pravilno raspoređenih padavina.
Tagovi
Autor
