Ne odustaje od sela: Zoran Papić pokazuje kako se od svog rada može živjeti

Višegradska Župa, područje je od dvadesetak sela i ne može se pohvaliti brojem poljoprivrednih proizvođača. Ali, jedan od njih, još je u snazi. Zoran Papić iz Prelova ostao je da živi na selu i obrađuje zemlju, te na svom imanju proizvodi hranu.

Ovih dana priprema zemljište za sjetvu ozime pšenice. Na ovom se području, priča nam, sije sada, a nikako jara u proljeće.

"Najbolji uslovi za sjetvu su u oktobru da bi bio dobar i kvalitetan rod naredne godine", kaže Papić i dodaje da se seljaci koji se bave bilo kojom poljoprivrednom proizvodnjom, suočavaju sa nedostatkom đubriva.

Stočni fond na minimumu

Može se koristiti ovčiji ili goveđi stajnjak, nastavlja, napominjući da je i toga u oskudici jer je stočni fond sveden na minimum.

"Trudimo se da pognojimo onoliko koliko možemo da bi parcela na kojoj sadimo bilo što kvalitetnija, a samim ti i rod bolji. Mi na svojim njivama ne koristimo vještačka đubriva, ni NPK ni KAN za prihranu, jer samo stajnjak stvara rastresito i plodno zemljište za sadnju svih kultura", pojašnjava poljoprivrednik iz Prelova.

Praktikuju da siju novosadske vrste pšenice, a nekad su sadili i sortu Evropa i Renesansa, a ono što je zajedničo za sve je skupo sjeme za ovdašnje prilike, tako da se mali broj proizvođača odlučuje na sjetvu, jer im se ne isplati.

Prodaje i do 16 hiljada pečenjaka

Sa dijela svojih parcela, negdje oko 10 dunuma, domaćinstvo Papića je diglo veliki prinos pšenice, a pored toga, od žitarica u ovom kraju sije se i kukuruz koji zbog najezde divljih svinja ne dočeka da sazri.

"Posljednjih nekoliko godina, jer se teško boriti sa divljim svinjama, odlučio sam da prodajem pečenjke. Na tržište izađem početkom avgusta, tako da sam prošle godine prodao 16 hiljada komada, a ove godine 14 hiljada. Nešto smo ostavili i za nas, odnosno, za pripremu tradicionalnih jela koja se konzumiraju na selu", pojašnjava Papić.

Pšenica se donekle može sačuvati, ali kukuruz ne. Morali bi dežurati o cijelu noć što je nemoguće. "Lakše nam je da prodamo pečenjak, sačuvali smo ga, a ujedno kad uzmemo novac kupimo gotovi kukuruz koji nam je potreban u seoskoj proizvodnji", zaključuje naš sagovornik.

Poljoprivrednik iz Župe kaže da ima svoje mušterije i da će se i narednih godina baviti prodajom kukuruza. Ujutro ih nabere i vozi do kupaca, dnevno oko hiljadu komada.

Miodrag je majstor svog zanata: "Dok god budem mogao šišaću ovce"

Cijena pečenjka sa čepušom u Višegradu se prodavala do 1,5 maraka. I na ovom primjeru se pokazuje da seljak koji hoće da radi nađe način da se snađe i unovči svoj mukotrpan rad. Zoran Papić iz Višegrada posjeduje svu potrebnu mehanizaciju za obradu zemljišta. U seoskim poslovima mu pomaže i njegova mnogobrojna porodica, tako da oni predstavljaju pozitivan primjer domaćinstva koje može da živi i radi na selu.