Navodnjavanje se nameće kao neophodna mjera za stabilizaciju prinosa, održavanje kvaliteta zrna, smanjenje rizika od podbačaja roda, ali i zbog veće isplativosti i sigurnosti u samoj proizvodnji
Kukuruz je jedna od najvažnijih ratarskih kultura. Međutim, uslijed značajnih klimatskih promjena, neujednačenog rasporeda padavina, kao i dugih sušnih perioda praćenih ekstremno visokim temperaturama, posljednjih godina je ozbiljno ugrožen stabilan prinos ove, i te kako važne poljoprivredne kulture.
Kako bi se obezbijedio siguran i visok prinos u sušnim uslovima neophodno je primijeniti jednu od ključnih mjera, a to je navodnjavanje. Savjetodavac za ratarstvo i povrtarstvo Radovan Bjelica ističe da je tokom vegetacije kukuruzu neophodno između 500 i 800 mm vode, od čega se čak 70 do 80 posto troši u fazi intenzivnog porasta, cvjetanja i nalivanja zrna.
Kukuruz zaostaje u porastu dok "vapi" za vodom: Šta kažu stručnjaci?
"Prirodne padavine ne mogu da zadovolje potrebe usjeva u kritičnim fazama razvoja. Iz tog razloga, navodnjavanje se nameće kao neophodna mjera za stabilizaciju prinosa, održavanje kvaliteta zrna, smanjenje rizika od podbačaja roda, ali i zbog veće isplativosti i sigurnosti u samoj proizvodnji", navodi on.
Međutim, nisu sve faze razvoja kukuruza podjednako osjetljive na nedostatak vlage.
"Nedostatak vlage u fazi metličenja dovodi do smanjenog broja zrna u klipu, dok je faza cvjetanja i oplodnje najosjetljivija i bez dovoljne količine vode može doći do slabog oprašivanja i formiranja praznih klipova", pojašnjava naš sagovornik.
Kako ističe, količina vode direktno utiče na krupnoću i kvalitet zrna u fazi nalivanja.
Ovaj stručnjak kaže da sistemi za navodnjavanje moraju biti prilagođeni lokalnim uslovima. Najviše se primjenjuje sistem kap po kap, rasprskivači, pokretne prskalice, kao i navodnjavanje brazdama.
Prednosti navodnjavanja sistemom kap po kap su, kaže on su mala potrošnja vode, smanjen gubitak isparavanjem, ali i direktno unošenje vode u zoni korijenovog sistema, dok je navodnjavanje brazdama pogodno za blage nagibe, ne zahtijeva skupu opremu, ali zato zahtijeva više radne snage.
Svaka od ovih investicija može djelovati skupo, ali dugoročno donosi sigurnost i veću zaradu. Navodnjavanjem se povećava prinos, a isplaćuje se nakon dvije do četiri godine. Također, treba naglasiti da su dostupne i subvencije.
Ono što se preporučuje poljoprivrednim proizvođačima je planiranje navodnjavanja prema tipu zemljišta i dostupnopsti vode, praćenje vremenske prognoze i vlage u zemljištu, kao i kombinovanje navodnjavanja i prihrane.
"Ulaganje u sisteme za navodnjavanje nije luksuz, već potreba. Stabilan i kvalitetan prinos kukuruza, naročito za stočarsku proizvodnju zahtijeva siguran izvor vode, a navodnjavanje je ključ za održivu i profitabilnu poljoprivredu", zaključuje Bjelica.
Da je navodnjavanje važna mjera u sušnim godinama, uvjerili smo se obilaskom usjeva kukuruza u knjaževačkom selu Jakovac. Tamo gdje je postavljen sistem kap po kap biljke su visoke više od dva metra, sa tamno zelenim i jedrim listovima i dobro razvijenim korijenovim sistemom.
Kukuruz koji se nalazi odmah pored, bez navodnjavanja, u izuzetno je lošem stanju, sa uvijenim i sprženim listovima.
U Braničevskom okrugu kukuruz se trenutno nalazi u fazi metličenja i razvoja klipa, a prema riječima savjetodavca za ratarstvo Danijele Ilić obilaskom terena zablježena je fiziološki jako loša kondicija usjeva.
"Situacija je zabrinjavajuća, jer sušni periodi koji se iz godine u godinu pojačavaju imaju negativan uticaj na rast i razvoj kukuruza koji je sada u ključnim fazama", navodi ona i dodaje da je sve više onih proizvođača koji se opredjeljuju za gajenje pšenice i suncokreta.
Kako bi se maksimalno ublažile posljedice klimatskih promjena, ratarima se savjetuje adekvatna i blagovremena primjena svih agrotehničkih mjera kao i setva hibrida tolerantnih na sušu.
Ilićeva se nada da će kiša koja je ovih dana padala uticati na regeneraciju usjeva.
"Nadamo se da će se situacija popraviti", zaključuje ona.
Tagovi
Autorica