Koja je uloga kalcijuma u ishrani gajenih biljaka?

Kalcijum, bitan elemenat u ishrani gajenih biljaka, u zemljištu se nalazi u nezamjenjivom obliku u raznim mineralima kao što su kalcijum karbonat, kalcit, dolomit, kalcijum fosfati, apatiti, silikati. Ovi oblici kalcijuma su nepristupačni i tek nakon razlaganja i rastvaranja mogu biti usvojeni od strane biljaka. Na rastvorljivost kalcijum karbonata najveći uticaj ima ugljen dioksid pomoću kojeg prelazi u bikarbonatni oblik i postaje pristupačan za usvajanje.

"Ali, bikarbonatni jon je jako pokretljiv i lako se ispira iz gornjih slojeva zemljišta. Kalcijum se takođe u zemljištu nalazi i zamjenjivom obliku, vezan za adsorptivni kompleks, kao i u zemljišnom rastvoru odakle je lako pristupačan biljkama", kaže savjetodavac Jorgovanka Vlajkovac iz Požarevca u Srbiji.

Zbog načina iskorištavanja zemljišta i neunošenja ovog elementa putem đubriva u dovoljnim količinama, često, kako kaže, dolazi do njegovog potpunog gubitka iz oraničnog sloja, što ima za posljedicu povećanje kiselosti (smanjenje pH vrijednosti) zemljišta, a time i razaranje složenog zemljišnog kompleksa, ispiranje ostalih hraniva, narušavanje strukture zemljišta i naravno njegov nedostatak kao biogenog elementa za gajene biljke.

Kalcifikacija - jedina mjera neutralizacije

Kalcijum se iz zemljišta odnosi prinosom gajenih biljaka, a samim prelaskom u pristupačan oblik praktično je nezaštićen od ispiranja i većina naših zemljišta, do skoro bogatih njime, ostaju bez njega u oraničnom sloju.

"Jedina mjera popravke, odnosno neutralizacije ovakvih zemljišta je izvođenje kalcifikacije, odnosno unošenje kalcijumovih đubriva. Za kalcifikaciju mogu da se koriste negašeni i gašeni kreč, kračnjak, lapor, njival, saturacioni mulj i drugi koji se razlikuju samo u sadržaju kalcijum oksida", kaže ovaj stručnjak.

Da li pomenuta mjera treba da se obavi kao meliorativna kazuje nam hemijska analiza zemljišta kojom se određuje pH vrijednost. Inače sumnja proizvođača u kiselost zemljišta može da se potvrdi i posmatranjem gajenih biljaka. Na kiselim zemljištima usjevi su neujednačeni, kržljavi, listovi su ljubičasti ili žuti, biljke se lako sparuše.

Koliko je potrebno kreča?

Nakon obavljene analize zemljišta određuju se količine krečnog materijala koje su potrebne. Pri određivanju, treba uzeti u obzir mehanički sastav zemljišta, prisustvo organske materije i podnošljivost kulturnih biljaka prema kreču. Uzima se da zemljište ispod 5,5 pH i ispod 70 posto zasićenosti bazama zahtijeva kalcifikaciju (ispod 50 posto zasićenosti bazama je velika potreba).

"Količine kreča se kreću od tri do pet tona po hektaru, u zavisnosti od vrijednosti pH zemljišta, a ovu mjeru je najbolje izvoditi nakon skidanja strnih žita kako bi bilo dovoljno vremena za preobražaj krečnog sredstva i za uspostavljanje ponovne ravnoteže u zemljištu", kaže Vlajkovac i dodaje da će tako do proljeća "šok" izazvan kalcifikacijom nestati.

"Poželjno je sa krečnim materijalom unijeti i stajsko đubrivo i sve dobro izmiješati sa zemljištem. Kalcifikacija treba da prethodi kulturama koje se gaje u sljedećoj godini - lucerka, kukuruz, suncokret", dodaje ona.

Efekti ove mjere vide se, kako kaže, već u prvoj godini, ali tek u drugoj se plodnost zemljišta stabilizuje, a prinos i kvalitet se povećavaju značajnije. U slučajevima gdje je agrohemijska analiza pokazala da su zemljišta kisela i jako kisela postupak treba ponoviti dvije godine poslije prvog unošenja krečnog sredstva.