Kako smanjiti gubitke kukuruza tokom berbe? Pabirčenje je jedan od odgovora

"Niko više ne paljetkuje kukuruz", kaže moja kolegica vraćajući se iz šetnje sa psom poljem na kojem je neki dan obran kukuruz.

I sama sam prolazila tim istim poljem, skupila šest klipova na kojima je ostala šuška i od njih napravila ukras za ogradu i dvorište. Nemam za koga pabirčiti ili paljetkovati, eventualno labudove i divlje patke koji će zimovati na bajeru.

Ona je ponovo otišla i napunila klipovima jednu veliku torbu, kaže, da ima za kokice. A u polju ostalo kukuruza za nahraniti ihaj-haj životinja.

Nekada se pazilo na svako zrno

Nekada su naši stari nakon berbe kukuruza išli u pabirčenje ili paljetkovanje- sakupljanje ostataka, paljetaka ili, kako se još kaže, pabiraka, koji ostanu na njivi nakon skidanja ljetine, poslije žetve ili berbe.

Nisu se domaćini nekada samo tako razbacivali s ostacima. Kad bi prošla berba, vlasnici polja bi sami išli skupiti ono što je ostalo jer se pazilo na svako zrno. Bilo je i onih koji su u polje pustili kokoši ili svinje da pojedu ostatke.

Oni drugi, koji nisu imali svoje ljetine, a imali su nešto domaćih životinja, išli su u pabirčenje jer im je dobro došla takva hrana tokom zime.

"Velike su prednosti paljetka, jedini nedostatak je formalno-pravna narav uzimanja tuđega bez znanja i dopuštenja, ali nije da se ne da riješiti s ovjerom pristanka kod javnog bilježnika", našalio se prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

Osim čitavih klipova, polje nakon berbe bude i puno oklasaka koji su nekada služili za potpalu vatre.

"Idi po ajdamake", zapovijed je koju sam često slušala zime '91. na '92. kada smo se grijali na peć na drva u Sikirevcima. Bio je to posao za djecu jer vreća ajdamaka nije bila teška za donijeti. Bila sam sretna kada su mi dopustili da potpalim vatru njima.

U savremenoj poljoprivredi moderni kombajni gotovo u potpunosti pokupe kukuruzne klipove i zrna, no, nemaju svi najnoviju tehnologiju pa puno toga ostane na njivi.

Kako izgleda računica?

"Kako smo svi učili na mehanizaciji, berba je mjesto za izgubiti oko 3 do 5, pa i više posto uroda, jer strojevi imaju svoje gubitke. Kombajn već od hedera, čak i uz vrhunsku brigu i podešavanje, propušta već na kosi oko 1 do 2 posto, tj. ukoliko se ne podese dobro otkidački valjci, 'prsti', klip se ili pokida, ili ne uvuče do pužnice, propadne na tlo i biva legitimni cilj za paljetak", slikovit je Stipešević pojašnjavajući da do gubitaka zrna dolazi i u samoj pužnici, a što suhlje zrno, veća je šansa da ga kombajn kruni prije nego dođe do bubnja. Nadalje, gubici se broje i tokom čišćenja s oklaska, dakle u bubnju, pa zatim na sitima, odnosno separatoru. No, ovdje su oni u zrnu, dakle, u onom obliku u kojem nije pogodno za ručno prikupljanje u paljetku.

Profesor Stipešević ističe da bi realno 1 posto bila neka priručnička tolerancija gubitaka zbog neujednačenosti klipova, različite debljine i sl., što se sve može smanjiti čestim prilagodbama tokom samog kombajniranja i svesti gubitke praktički na 0,1 posto. "No, i to je na 75.000 biljaka nekog prosječnog kukuruznog sklopa oko 75 klipova, dakle 2-3 pune vreće, koje mogu nahraniti cijeli kokošinjac kroz zimu", njegova je računica.

Kaže da je kukuruz koji nije u klipu, bespovratno izgubljen, no paljetak nije, i, na liberalnoj procjeni od 1 posto gubitka na hederu, možemo ubrati i do 7.500 klipova po hektaru, što je cca 1,5 t zrna. "U ovoj godini, to je polovina nekih prinosa gdje je kukuruz stradao od suše", ističe ovaj stručnjak.

Šta s bolestima i glodarima?

Kada je riječ o mogućem prijenosu bolesti, budući da ide niska temperatura, Stipešević kaže kako će zrno sigurno uginuti te neće biti izvorište nekih specifičnih bolesti, jer, bolest treba živu biljku. Ipak, treba imati na umu da će proces truljenja biti prisutan, što se odnosi na plijesni, no, kako on reče, "neće one na živa čovjeka".

Pojašnjava da opasnost nije ovih dana toliko u glodarima, oni su već sebi u pšenici spakirali zimnicu, opisuje on, koliko u divljim svinjama jer će u potrazi za zaoranim klipom prerovati cijelu njivu u proljeće. "Stoga, uzevši u obzir i konzervacijska načela, dakle ne oranju, bolje je istarupirati njivu, pa ostaviti sve na površini, gdje će čuvati vodu, a svinje će pojesti što je na površini te neće upropastiti iduće godine njivu", savjetuje.

I posljednji njegov komentar na ovu temu glasi kako će problem glodara riješiti sama priroda rastom populacija predatora kao što su lisice, lasice, jastrebi, sokoli, kopci, rode kad se vrate i drugi, ukoliko im u okolišu osiguramo staništa, stajališta i čeke kao što su T motke s kojih, primjerice sokoli imaju odakle nadzirati teren, ili pak pojavom bolesti koje im smanje populaciju, kao što je mišja groznica.

T-motka brani polje od glodara - koliko ih treba po hektaru?

"Stoga, vreću pod ruke i za kombajnom! Ali prvo kod javnog bilježnika", zaključio je profesor Bojan Stipešević.