Zoranova prepečenica sa tradicijom: "Mala greška skupo košta"

Prepečenica od šljiva "Srpsko zvono" domaćina Zorana Milinkovića iz sela Gornja Bukovica kod Valjeva u Srbiji, proizvedena je na tradicionalan način i prepoznatljiva je po svojoj boji, mirisu i ukusu. O tome svjedoče brojna priznanja koja je dobio u proteklih 30 godina, a on ističe da sve duguje svojim precima od kojih je dosta toga naučio.

"Bavim se ovim od kad znam za sebe i nastavljam tradiciju predaka koji su počeli da gaje šljivu još kada su se doselili u ove krajeve. Imamo svoj šljivik i rakija koja se proizvodi je potpuno moj proizvod, od početka do kraja", počinje priču ovaj proizvođač.

Kvalitet na prvom mjestu

Milinković je među prvima u valjevskom kraju napravio destileriju. Kaže nam da sve ove godine opstaje isključivo zbog kvaliteta svog proizvoda.

"Bila je dobra odluka da se nabave dvije mašine koje izbijaju koštice iz šljiva. To nisu pasirke, one samo odvajaju košticu i to je bila prekretnica u kvalitetnijoj proizvodnji."

Ipak, dodaje, slušao je i savjete stručnjaka i shvatio koliko mora da se uči u ovoj oblasti.

"Zahvaljujući tome sam i dobio sva ova priznanja u proteklim godinama."

Mnogo ljudi zna da peče rakiju, kaže on, ali isto tako, mala neopreznost ili greška, mogu uništiti taj proizvod.

Kako ispeći kvalitetnu rakiju od šljiva?

"Bitno je da budu kvalitetni plodovi, kace, kazan i burad moraju biti čisti i na kraju rakija mora da odleži. Nema tu sad posebne ni mudrosti ni tehnike. Ne smije ni šljiva da potone u buretu, jer se onda stvara gorčina i to ne može da se eliminiše."

Ne smije dugo da stoji u buretu

Za proizvodnju koristi šljive sorte čačanska rana i stenlej, ali i crvenu ranku.

"To je stara sorta i ona se sve više sadi. Ne traži neka velika ulaganja, ne mora posebno da se prska, orezuje", pojašnjava naš sagovornik.

Milinković upozorava da rakija ne smije predugo stajati u buretu, najviše sedam godina.

"Imam rakiju koja je stara više od 40 godina, a ove za koje sam dobio nagradu su stare 12 godina. Ne smije da bude dugo u buretu jer onda dobija gorčinu, mora se prebaciti u staklene flaše."

Borba za kupce

Priča nam da su se vremena promijenila, danas je znatno više destilerija koje proizvode razne vrste rakije, pa je sve teže izboriti se za kupca.

"Ući u ring i voditi borbu sa vukovima i lavovima je teško. Cijeli posao zahtijeva velika ulaganja, jak marketing i veze. Nije lako ući u neki restoran, jer ponuda je velika."

Kaže da se mora naći način i da konobar u restoranu ponudi gostu baš vašu rakiju, ako niste kao gost tražili neku određenu.

"Nosim se sa tim tako što imam kvalitet i određeni broj ljudi koji znaju šta je prava vrijednost."

Ovaj proizvođač ima dva sina koji su studenti tehničkih fakulteta, ali su dobro upoznati sa proizvodnjom rakije u svom domaćinstvu.

"Uporedo sa tim što studiraju i što će raditi, oni će moći i da se bave proizvodnjom rakije. Ako bi ostali samo na tome da proizvode rakiju, teško bi preživjeli. Od države nema neke pomoći za voćare, tako da je bolje da oni imaju nešto svoje i nešto sigurno", kaže nam za kraj razgovora.