Sok od cvekle i rak: Izlječenje u 42 dana prema Rudolfu Broysu ili zabluda?

Tvrdnja da sok od cvekle, prema receptu Rudolfa Broysa, može izliječiti rak u tačno 42 dana već desetljećima kruži alternativnim krugovima, a zahvaljujući internetu i društvenim mrežama ponovno dobiva na popularnosti.

U trenucima dijagnoze maligne bolesti, kada se strah, neizvjesnost i potreba za nadom isprepliću, ovakve poruke zvuče primamljivo, jednostavno, prirodno i bez nuspojava. No, šta o tome kaže nauka i savremena onkologija?

Kako bi razjasnili gdje završavaju nutricionističke činjenice, a gdje počinje opasna dezinformacija, razgovarali smo za FoodFacts s dvjema stručnjakinjama: dr. sc. Evom Pavić, dipl. ing., univerzitetskom specijalisticom nutricionizma, te doc. prim. dr. sc. Ljubicom Vazdar, specijalisticom interne medicine i internističke onkologije te specijalisticom nutricionizma.

Šta zapravo tvrdi Broysova metoda?

Rudolf Broys, austrijski naturopat, sredinom 20. stoljeća promovirao je metodu prema kojoj se rak može "izgladniti" isključivom konzumacijom sokova od povrća, posebno cvekle, uz biljne čajeve, tokom 42 dana. Prema toj teoriji, stanice raka navodno ne mogu preživjeti bez krute hrane, dok zdrave stanice mogu. Iako takva tvrdnja zvuči logično laiku, savremena biologija tumora pokazuje sasvim suprotno.

"Ne postoje pouzdani naučni podaci niti klinička ispitivanja koja bi potvrdila da sok od cvekle, ili bilo koja druga ‘juice dijeta’, može izliječiti rak, a posebno ne u unaprijed određenom roku poput 42 dana", naglašava dr. sc. Eva Pavić.

Jedan od čestih argumenata zagovornika soka od cvekle jest pozivanje na istraživanja koja pokazuju da pojedini sastojci ovog povrća imaju antikancerogena svojstva. I zaista, ono sadrži brojne biološki aktivne spojeve, betalain pigmente, polifenole, nitrate i betain, koji imaju antioksidativno i protuupalno djelovanje.

Međutim, kako upozorava stručnjakinja, ključno je razlikovati laboratorijska istraživanja od kliničkih studija na ljudima.

"Pozitivni učinci u epruveti ne znače automatski terapijski učinak u stvarnim uvjetima bolesti", ističe Pavić, te dodaje: "Ti spojevi mogu imati kemopreventivna svojstva, ali to nije isto što i liječenje već razvijenog raka".

Slično objašnjava i doc. dr. sc. Ljubica Vazdar: "Postoje istraživanja na staničnim i animalnim modelima koja su pokazala da spojevi iz cvekle mogu usporiti rast stanica raka, ali klinička istraživanja na ljudima nisu potvrdila da sok od cvekle pozitivno utječe na preživljenje ili izlječenje maligne bolesti".

Drugim riječima, nauka ne osporava nutritivnu vrijednost cvekle, ali jednako jasno odbacuje ideju da ona može zamijeniti onkološko liječenje.

"Juice dijete" i gladovanje

Osim što ne liječe rak, restriktivne dijete temeljene isključivo na sokovima mogu biti i izravno štetne. "Juice dijete su ugljikohidratni režimi bez vlakana koji mogu štetiti metabolizmu, crijevnom mikrobiomu i dovesti do gubitka mišićne mase ili nestabilne glikemije", upozorava Pavić.

Onkološki bolesnici ionako su u povećanom riziku od pothranjenosti i sarkopenije (gubitka mišićne mase), a takvi režimi taj rizik dodatno povećavaju. Posljedice nisu samo lošija kvaliteta života, nego i slabija tolerancija terapije, više komplikacija i lošiji ishodi liječenja.

"Opterećenost tumorskom bolešću i različitim dijetama neminovno rezultira pothranjenošću, a tada je onkološko liječenje kompleksnije i manje učinkovito", ističe doc. dr. sc. Vazdar.

Najveća opasnost je odgađanje standardne terapije

Ipak, najveći problem alternativnih metoda nije sama cvekla, već odluka pacijenata da zbog njih odgode ili potpuno odbiju dokazano učinkovito liječenje.

"Odgađanje ili odbijanje standardnih terapija može dovesti do progresije bolesti i smanjenja šansi za izlječenje ili dugotrajnu kontrolu", naglašava Pavić, te dodaje da bolest koja je u jednoj fazi bila izlječiva može prijeći u stadij s vrlo ograničenim terapijskim mogućnostima.

Velike analize nacionalnih baza podataka pokazale su da je korištenje alternativne medicine kao primarnog pristupa, uz odbijanje standardne njege, povezano s lošijim preživljenjem. Razlozi zbog kojih se pacijenti okreću alternativi često su razumljivi, strah, nepovjerenje, želja za "prirodnijim" rješenjem, ali posljedice mogu biti fatalne.

Doc. dr. sc. Vazdar upozorava da se u praksi često susreće s pacijentima koji se javljaju tek nakon neuspješnih dijeta i "prirodnih lijekova", u uznapredovaloj fazi bolesti. "Tada su terapijske opcije limitirane, a organizam previše iscrpljen da bi podnio onkološko liječenje".

Uprkos svemu, stručnjakinje ne demoniziraju cveklu niti biljne sokove. Naprotiv, oni mogu imati mjesto u prehrani, ali kao dodatak, a ne kao terapija.

"Sokovi mogu biti koristan dodatak radi hidracije, dodatnog unosa energije i mikronutrijenata, posebno kod smanjenog apetita", objašnjava Pavić. "No, ne bi smjeli biti jedini oblik prehrane i trebali bi se kombinirati s izvorima proteina, vlakana i zdravih masnoća".

Uloga prehrane u onkologiji je jasna i dobro dokumentirana: očuvanje tjelesne mase, prevencija malnutricije, bolja tolerancija terapije i smanjenje nuspojava.

"Ne postoje ‘superhrana’ ni univerzalne formule", naglašava Vazdar. "Važna je raznolika, energetski i proteinski bogata prehrana, individualno prilagođena bolesniku".

Internet, lažna nada i odgovornost informiranja

Obje sagovornice upozoravaju na problem senzacionalističkih tvrdnji na internetu. "Takvi navodi nemaju potvrdu u randomiziranim kliničkim studijama i nisu dio nijedne onkološke smjernice", ističe Vazdar.

Savjet pacijentima je jasan: ne prekidati terapiju, provjeravati izvore, razgovarati s ljekarima i nutricionistima te razumjeti da "prirodno" ne znači automatski "sigurno" ili "učinkovito".

Dakle netačno je da sok od cvekle liječi rak. Iako cvekla ima nutritivnu vrijednost i može biti dio uravnotežene prehrane, tvrdnje o njenoj sposobnosti izlječenja raka nemaju naučnu podlogu. Najveća opasnost takvih mitova nije u čaši soka, nego u odgađanju ili odbijanju liječenja koje može spasiti život.