Sok od aloa vere ublažava simptome sindroma iritabilnog crijeva?

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) pogađa veliki broj ljudi koji imaju simptome nadutosti, bolova u stomaku i promjena u ritmu stolice.

Stoga ne čudi da sve više pažnje privlače prirodni preparati, među njima i sok od aloa vere za koji portal story.hr navodi da može ublažiti simptome spomenutog stanja, ali i da ima mnogobrojne druge pozitivne učinke na zdravlje.

Može li zaista zamijeniti uobičajene medicinske terapije provjerio je portal foodfacts.news.

"Neka su klinička ispitivanja pokazala umjereno poboljšanje gastrointestinalnih simptoma, posebno u obliku smanjenja nadutosti i nelagode u trbuhu, dok druga nisu našla statistički značajan učinak", navodi specijalistica nutricionizma Alma Bunić dodajući da su dostupni dokazi niskog do umjerenog kvaliteta i da još nema konsenzusa u naučnoj zajednici o učinkovitosti aloe vere u liječenju IBS-a.

Nije dio službenih protokola za liječenje IBS-a

Aktivni spojevi u aloe veri, dodaje, koji se potencijalno vežu uz pozitivne učinke na probavni sistem uključuju:

• Aloje-emodin i druge antrakinone: imaju laksativni učinak iako je upravo zbog tog učinka potrebna oprezna primjena, posebno u nečistim pripravcima,
• Aloeveroza (acemannan): polisaharid sa protuupalnim i imunomodulacijskim svojstvima koji može pomoći u smanjenju lokalne upale sluznice crijeva,
• Enzimi i aminokiseline: mogu pomoći u poboljšanju probave i smanjenju iritacije.

Kako saznajemo, mehanizam djelovanja u kontekstu IBS-a je umirujući učinak na sluznicu gastrointestinalnog trakta, poticanje pokretljivosti crijeva, ali na način koji može varirati ovisno o obliku pripravka te protuupalno djelovanje što je posebno značajno kod nekih oblika IBS-a (npr. postinfektivni IBS) .

"Međutim, sok ili ekstrakti aloe vere nisu dio standardnih ni službeno preporučenih kliničkih protokola za liječenje prema smjernicama vodećih gastroenteroloških organizacija", otkriva ova nutricionistica navodeći organizacije kao što su American College of Gastroenterology (ACG), British Society of Gastroenterology (BSG), European Society for Neurogastroenterology and Motility (ESNM).

Oprez kod Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa

U tim smjernicama, objašnjava, naglasak je stavljen na promjenu prehrane, na primjer FODMAP dijeta (eliminacijska dijeta s niskim udjelom određenih ugljikohidrata), psihološke terapije, probiotike odnosno određeni sojevi, farmakološko liječenje ovisno o tipu IBS-a (npr. antidepresivi, laksativi i dr.).

"Aloe vera se može naći kao dodatak prehrani u alternativnoj medicini, ali nije priznata kao terapijski standard zbog nedostatka visokokvalitetnih i dosljednih dokaza o učinkovitosti i sigurnosti", navodi ova nutricionistica.

Upozorava da kod osoba s upalnim bolestima crijeva poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa može nadražiti upaljenu sluznicu te da je prilikom uzimanja pripravaka aloe vere uvijek preporučljivo provjeriti sastav, posebno je li dekoloriziran i pročišćen sok i konzultirati se s liječnikom.

"Može ublažiti neke simptome IBS-a, ali dokazi su ograničeni i nedosljedni, a pripravci nisu dio službenih protokola. Njena upotreba treba biti individualno procijenjena uzimajući u obzir potencijalne rizike, posebno kod osjetljivih grupa pacijenata", zaključak je zagrebačke stručnjakinje za prehranu.

Učinak nije univerzalan, ali može biti dodatak liječenju

Da nije čarobni napitak te da nije dio službenih kliničkih smjernica za liječenje IBS-a, potvrđuje Marko Šimić, magistar nutricionizma napominjući da ipak može donijeti olakšanje kod bolova, grčeva i osjećaja nadutosti.

"Učinak nije univerzalan ni snažan, ali statistički je značajan i klinički relevantan u nekim slučajevima", naglašava.

Prema njegovim riječima, najčešće se ističe protuupalni učinak jer kod nekih osoba s IBS-om postoji nizak nivo "tinjajuće" upale crijeva, pa aloa može pomoći u "gašenju požara" u probavnom traktu, umiriti sluznicu i tako posredno smanjiti bol i nadražaj. Kod osoba s konstipacijom, dodaje, njen blagi laksativni učinak može potaknuti peristaltiku i olakšati pražnjenje.

Međutim, velike institucije poput britanskog NICE-a i kanadskog gastroenterološkog društva čak savjetuju da se pacijente odvrati od korištenja zbog nedovoljno jakih i dosljednih dokaza. "Većina dostupnih studija ima premali broj učesnika, metodološke nedostatke ili kratko trajanje", otkriva Šimić.

Korištenje treba biti po mogućnosti pod nadzorom stručnjaka

Naglašava da prirodno ne znači automatski sigurno za svakoga te da osobe s IBS-om koje imaju dominantni proljev odnosno IBS-D posebno trebaju izbjegavati alou s lateksom (aloina) jer ona može pojačati dijareju, izazvati grčeve i dehidraciju.

Kod trudnica i dojilja može potaknuti kontrakcije maternice i prolazi u majčino mlijeko, stoga se u tom razdoblju savjetuje strogo izbjegavanje, dok se osobama koji unose lijekove koji utječu na elektrolite poput digoksina zbog mogućnosti gubitka kalija također ne preporučuje.

Isto tako, upozorava, dugotrajni korisnici bez nadzora je ne bi trebali uzimati jer dugoročna upotreba aloe lateksa ili nekvalitetnih pripravaka može potencijalno oštetiti jetru ili poremetiti ravnotežu elektrolita. Neki sastojci, kao što su na primjer antrakinoni, u eksperimentalnim su uvjetima pokazali i kancerogene učinke kod životinja.

Žvakanje klinčića smanjuje probavne tegobe i snižava "loš" holesterol?

"U svakom slučaju, korištenje treba biti privremeno, ciljano i po mogućnosti pod nadzorom stručnjaka, posebno ako osoba već ima hroničnu terapiju ili osjetljiv probavni sistem", poručuje osječki nutricionist.

Šta možemo zaključiti? Tvrdnja da sok od aloa vere može ublažiti simptome IBS-a djelomično je tačna, ali nije dio službenih protokola za liječenje IBS-a. Stoga je važno naglasiti da ne treba zamijeniti medicinsku terapiju te je prije njene konzumacije najbolje posavjetovati se s ljekarom.