Zoran Đorđević je treća generacija bačvara u svojoj porodici, a kako nam kaže, burad napravljena od hrasta i danas su neprevaziđena. Zbog arome koju daju vinu i rakiji vlasnici vinarija i destilerija ih rado naručuju u njegovoj radionici.
Izrada bačvi, burića ili kaca u porodici Zorana Đorđevića iz sela Brestovac kod Vranja u Srbiji prenosi se sa koljena na koljeno. On pripada trećoj generaciji koja se bavi pinterskim zanatom, a njegov sin koji polako ulazi u posao je četvrta.
Ovim zanatom počeo je prije 60 godina da se bavi njegov djed. U tada primitivnoj radionici gdje su glavni alati bili tesla, testera i sjekira izrađivao je bačve i burad takvog kvaliteta da su kupci po njih počeli da dolaze i iz drugih opština. Toliko je bilo posla da je djedu morao da se u radionici priključi i njegov otac kako bi narudžbe završili u dogovorenom roku. U početku su mislili da će to kratko trajati, ali kako se obim posla povećavao i otac je postao izvanredan majstor ovog zanata.
Ovo i ne treba da čudi jer u to vrijeme nije bilo domaćina na selu koji nije imao potrebu za nekim njihovim proizvodom, jer su svi imali vinograde i šljivike od čijih plodova su pravili prvoklasno vino i rakiju. U to vrijeme nije bilo plastičnih i prohromskih buradi, svi oni su ovu vrstu berićeta pakovali u drvenu burad.
"U to vrijeme, sir, kajmak i mlijeko su se čuvali u drvenim vedrima, pa su ih i moj otac i djed u velikom broju izrađivali", kaže nam Zoran na početku razgovora.
Svom tom čarolijom koja se dešavala u djedovoj radionici naš sagovornik je bio opčinjen od malena. Dok se kao dijete igrao u njenoj blizini maštao je o danu kada će i sam početi da izrađuje burad. Zato bi svaki put dugo pogledom ispraćao volovska i konjska kola domaćina koji su iz njihovog dvorišta odvozili burad različite zapremine, ponosan što su ih baš uradili njegov djed i otac.
Priliku da im se pridruži u radionici i počne da uči zanat pružli su mu kada je imao 12 godina. Njegov zadatak je u početku bio da im dodaje duge (drveni elementi ili daske koje se koriste za izradu buradi, op. ur.) prilikom izrade buradi, a kako je ulazio u posao povjeravali su mu sve složenije zadatke. Videći kako ih s lakoćom obavlja djed mu je u jednom trenutku rekao da će vrlo brzo postati odličan majstor i da će početi sam da izrađuje buriće. Poseban izazov za njega bila je izrada buradi do 500 litara zapremine.
"Postupak izrade je isti bez obzira koja zapremina burića se radi. Kada se to zna onda je sve lako. Jedino se duge i obruči razlikuju po obimu koje na kraju treba spojiti u jednu cjelinu", pojašnjava on, ističući da u tom procesu temperatura vatre nad kojom se spajaju duge u oblik bureta mora da bude ista bez obzira koji gabarit se pravi.
Svu burad Đorđevići su u ono vrijeme pravili od dudovog, bagremovog i hrastovog drveta. Zbog svog svojstva hrastova su bila najtraženija, pa su se oni najradije odlučivali i za kupovinu ovog drveta koga su mogli da nađu i u okolnim šumama. Kući su dopremali samo zdrava debla, bez čvorova.
Cijepali su ih u duge ručno i ostavljali da se na kiši, vjetru i suncu suše od dvije do tri godine. Od tako osušenih duga poslije kraćenja, figovanja i dihtovanja pravili su burad.
"Duge smo i tada savijali na vatru kako bismo dobili željeni oblik. Čim bismo to uradili došlo bi na red vađenje utora – žlijeba na kome treba da se postavi dance, a kada bi to završili uslijedilo bi finalno čišćenje, brušenje i zakivanje obruča."
Naš sagovornik ističe da su burad napravljena od hrasta i danas neprevaziđena. Zbog arome koju daju vinu i rakiji vlasnici vinarija i destilerija ih rado naručuju u njegovoj radionici. Svima izlazi u susret uprkos tome što veoma teško dolazi do ove građe, a i kada je pronađe kupuje samo onu koja će odgovarati njegovim potrebama.
Kupljenu građu za burad i danas suši na tradicionalan način, ali je u savremeno opremljenoj radionici obrađuje na moderan način, što mu je omogućilo da ubrza proces proizvodnje i poboljša kvalitet.
Ovaj majstor je u svojoj karijeri imao mnogo zanimljivih narudžbi i uvijek se trudio da na svaku pozitivno odgovori. Zato nije odbio i jednog starog gastarbajtera kada je kod njega došao da naruči bačvu zapremine od 1.500 litara koju je želio da pokloni unuku za uspomenu. Kada je narudžba bila gotova on je kamionom odvezao na zadatu adresu.
Tagovi
Autorica
