Ljubica Peulić i Josip Barišić iz Bok Jankovca kod Gradiške u baštama veoma uspješno uzgajaju stare sorte paradajza, koji opstaje dugi niz godina.
Ljubica je uprkos suši ubrala plodove paradajza teže od 500 grama, izuzetno zdrave, sočne i prijatnog ukusa. Priznaje da je za ovaj paradajz vežu prelijepe emocije.
"Još kao djevojčica odlazila sam sa majkom u njivu, sadila, a potom okopavala, zalijevala i brala paradajz. Svakog ljeta ostavim nekoliko najboljih plodova da uzriju i iz njih povadim sjeme za narednu godinu. U određeno vrijeme posijem sjeme, uzgojim rasadu i tako iz godine u godinu, ne kupujem paradajz nepoznatog kvaliteta, već uzgajam oprobanu sortu", priča Ljubica.
Zanimljivo je da je Ljubičin paradajz veoma lijepog izgleda i boje, a kad se rasiječe unutra je podjednako zreo, ukusan i sa lijepom aromom. Ljubica ga je nesebično poput jabuka kao miloštu odnijela svojim komšijama.
"Ne sjećam se koja je ovo sorta, ali znam da podjednako liči na takozvano "volovsko srce" i "pogačar". Kao da je zadržao najbolje karakteristike ove dvije cijenje sorte. Ovaj paradajz oduvijek ravnomjerno dozrijeva i kad se razreže unutra je mesnat i sočan, nema mnogo zelenih nedozrelih dijelova poput paradajza koji možemo nabaviti u prodavnicama. Da sam bila u prilici da ga navodnjavam, plodovi bi bili daleko veći i sočniji", kaže Ljubica Peulić.
Josip Barišić, komšija Ljubice Peulić, kaže da je on osma generacija Barišića koji žive na desnoj obali rijeke Save. Svima je poljoprivreda bila osnovna djelatnost, a njemu tek pomoćna da popravi kućni budžet uz skromnu penziju. I Josip se hvali svojom sortom paradajza, koja je takođe autohtona.
"Moj dida i baka su uzgajali ovaj paradajz, toga se odlično sjećam, nastavili su roditelji, evo sad i ja. Često samnom u baštu, koja je malo podalje i nalazi se u neposrednoj blizini savske obale, odlaze i unučad. Uvjeren sam da će oni poslije mene nastaviti sa uzgojem baš ove sorte paradajza, kaže Barišić.
Prema njegovim riječima, paradajz koji prenose sa koljena na koljeno nema potrebe tretirati pesticidima, niti ga posebmo njegovati.
"Mi tačno znamo kada treba zimi posijati sjeme, kada ga treba pikirati, a kada rasaditi na otvorenom. Važan je idealan međuredni razmak, kako se što kažu stari ljudi ,ne bi potpario i obolio od plamenjače. Mi imamo posebnu metodologiju otkidanja zaperaka i ostavljanja dovoljnog broja listova. Navodnjavamo ga toplom vodom iz jama odakle je kopana zemlja za ciglu. Možda su to sve finese koje su presudne za dobar i zdrav urod", kaže Barišić.
Josip i Ljubica osim paradajza uzgajaju i njima dobro poznate stare sorte paprika feferoni, koje koriste u kasnu jesen za zaljućivanje domaćih kobasica i kulena. Osim toga sa posebnom pažnjom i ljubavlju uzgajaju i stare sorte luka te kruške lubeničarke i ječmenjarke, kao i jabuke "petrovnjače".
"Starim sortama povrća i voća treba posvetiti dovoljno pažnje i ljubavi i ono uzvrati prelijepim sočnim plodovima. Ponosan sam što sam zadržao ove dobre sorte, a još ponosniji što ih ima ko naslijediti i sačuvati u narednim decenijama", kaže Josip Barišić.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Milan Tutić
prije 7 godina
Sve čestitke i fala za sjeme paradajza.
Strikano
prije 7 godina
Hvala vrijednoj Ljubici za paradajz, imaću sjeme za narednu sezonu.