Zašto paradajz ne zrije? Evo najčešća greška koja se radi u proizvodnji

Da bi se došlo do kvalitetnog ploda i odgovarajućeg te obimnog roda paradajza, već prvi koraci su bitni u proizvodnji, počevši od same pripreme zemljišta, a zatim i proizvodnje kvalitetnog rasada. Ako se pogriješi na samom startu, tokom cijelog toka proizvodnje pratit će nas problemi i nećemo dobiti kvalitetne plodove niti ostvariti željeni prinos.

Važno je napomenuti da se u jesen, kad je proizvodnja završena, iz plastenika uklanjaju sve zaostale grane i spaljuju podalje od plastenika. Dakle, mora se paziti na fito higijenu jer na zaraženoj zaostaloj lisnoj masi se mogu zadržati prezimljujući oblici štetnih insekata te spore patogena koji će svoj razvoj nastaviti u proljeće i zaraziti nove biljke.

Takođe, proizvodnja rasada ni malo nije laka, ali nije ni nemoguća, samo je potrebno malo znanja i prakse. Treba pratiti savjete iskusnijih i svi se početnički koraci mogu prevazići. Iz tog razloga mnogi se ni ne usuđuju sami proizvoditi rasadu pa u početku, sve dok u potpunosti ne ovladaju vještinama, kupuju od iskusnih proizvođača.

Pretjerivalo se dodatkom jednog elementa na uštrb drugog

U praksi se susrećemo sa mnogim greškama u proizvodnji. Neke su isključivo početničke nastale iz nedostatka iskustva, ali neke se greške dešavaju i iskusnim proizvođačima.

Greška koja se dešava često je pretjerano dodavanje hranjiva, naročito jednog elementa i na taj način blokiramo usvajanje drugih elemenata iako ih ima u zemljištu. Taj se primjer vidi i na fotografiji niže.

Mnogi u nadi da bi biljka bila što bujnija u početku znaju pretjerati sa gnojidbom, nadajući se da samo bujne biljke daju i dobre i krupne plodove, ali nije baš uvijek tako. U početku se dodaje stajnjak u zemljište, pa osim njega ovdje konkretno u ovom slučaju se dodao i supstrat od gljivara, pa su se tokom razvojnih faza biljkama dodavala vodotopiva đubriva, u početku starter pa I, II, III a ni malo kalcijuma ni kalijuma što je rezultiralo ovakvim ishodom.

Šta smo dobili? Biljke su gustog habitusa, gustog sklopa sa malo roda koji teško i zrije. Dakle, pretjeralo se azotom na uštrb kalijuma. Takve biljke su osjetljivije na bolesti, napad štetočina te slabije podnose neke stresne situacije. Takva mikroklima koja vlada na malom prostoru, prije svega, zadržavanje vlage, omogućava razvoj patogena prouzrokovača raznih bolesti pri čemu biljka propada, a plodovi trunu.

Ima li spasa?

Donje listove koji su odradili svoju funkciju, nahranili plodove prve cvjetne grane, gdje su plodovi obrani potrebno je ukloniti kako bi biljka imala prozračnost. Takođe, u ovom slučaju potrebno je ponegdje izvršiti pinsiranje i na višim spratovima jer biljka izgleda kao žbun. Potrebno je zalomiti zaperke koji se na vrijeme nisu otklonili kako bi stvorili prozračnost i u gornjim spratovima te kako bi se zaustavilo truljenje i bolesti koje su već prisutne.

U ovom slučaju primjenjuju se pesticidi sa malom karencom jer je berba u toku, a potrebno ih je primijeniti da bi spriječili dalji razvoj bolesti jer su prvi simptomi već vidljivi okom. Nakon toga, konkretno u ovom slučaju, potrebno je dodati fertirigacijom čisti kalijum kako bi došlo do normalnijeg i ubrzanog zrenja.

Dakle, uvijek paziti da ishrana sa makroelementima NPK te Ca i K bude izbalansirana i uravnotežena, a povremeno je potrebno dodavati i mikroelemente koji su takođe značajni za normalan rast i razvoj biljke. U bolje snadbjevenim agrocentrima imate ih u malim i većim pakovanjima i zbirno.