Szentesi paprike i paradajz ponos su Mađarske, posjetili smo njihovu najveću proizvođačku organizaciju

Ima neka tajna veza između Mađara i paprike. Dok je u susjednoj Hrvatskoj ova nacionalna manjina brendirala začinsku, u samoj Mađarskoj posebno su ponosni na onu koja nosi naziv Szentesi.

Riječ je o paprici još 2014. godine zaštićenoj EU oznakom geografskog porijekla, a uzgaja se i dolazi iz grada Szentes odnosno njegova okolna područja. "Krivci" za uzgoj, započeo ondje još u 19. stoljeću, su Bugari. Odnosno, kažu povijesni podaci, pojava omiljene povrtnice u Mađarskoj datira od naseljavanja bugarskih vrtlara oko Szentesa 1880-ih.

Sadili su je na livadskom černozemu bogatom humusom na području današnje regije Csongrád-Csanád, a uz odlična svojstva tla, uspješnoj priči o vrhunskom proizvodu, pripomogla je mogućnost navodnjavanja, optimalan broj sunčanih sati i rano proljetno zagrijavanje tla. Nekoliko je vrsta: bijela, šiljasta, kapia i paradajz-paprika, a karakteristike su da je izuzetno sočna, ljuta ili slatka, intenzivnog mirisa koji podsjeća na začinsku.

Uzgoj u tunelima na kokosovom vlaknu

Ponosni uzgajivači su i članovi porodice Jano koje smo posjetili tokom trodnevnog press tripa u organizaciji DG AGRI, Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Evropske komisije. Otac i sin Imre i Daniel Jano uzgajaju ju u tzv. tunelima i to na površini od 20.000 kvadratnih metara od čega na 15 hiljada m² rastu u hladnim uvjetima odnosno pod hladnom folijom, a pet u toplim za čije zagrijavanje koriste geotermalnu vodu. Posljednjih osam godina, ne sade ih u tlo nego paprike rastu na kokosovim vlaknima.

Na taj način osigurali su uzgoj koji ne ovisi o sve nepredvidivijim vremenskim nepogodama i učestalim promjenama klime.

"A otkud dolazi sjeme?", sa smješkom je upitao nizozemski kolega novinar Queisen Gusu aludirajući na činjenicu da je njegova domovina predvodnica proizvodnje sjemena povrća.

"Svo sjeme, bilo gdje, dolazi iz Nizozemske", kroz smijeh je uzvratio otac Imre potvrđujući da dio sjemena naravno stiže i iz uvoza, objašnjavajući pritom da njegovo porijeklo ne utječe na oznaku geografskog porijekla jer se zaštita odnosi na područje, dakle ovaj jugoistični, plodan dio Mađarske. Nije, dakle, toliko stroga kao kod zaštićene oznake izvornosti.

Osim paprike, kasnije su istom oznakom zaštićeni i paradajz, krastavci, kupus te kineski kupus iz ove regije.

Upravo paradajz, u hidroponskom sistemu, uzgaja se u nedalekoj kompaniji Szentesi Paradiscom. Osnovana još 2013. na početnih 3,6 hektara danas proizvodi na 12,5 hektara na četiri lokacije te je, kada je u pitanju veličina, u top 6 mađarskih kompanija.

Godišnje proizvedu gotovo 60 hiljada tona kilograma raznih vrsta paradajza, a zapošljavaju 180 osoba.

Zadružni model

Na koncu, paradajz iz ove kompanije, kao i paprike porodice Jano, završavaju na istom mjestu - u pogonu DelKerTESZ-a, najveće proizvođačke organizacije u Mađarskoj. Organizacija je osnovana 2002. godine i trenutno okuplja više od 500 uzgajivača povrća.

Djeluju, čuli smo, kao zadruga, gdje svaki član ima jedan glas prilikom donošenja odluka, što je demokratski sistem kojim se osigurava da i najveći i najmanji dobavljač ima jednaka prava i obveze. Količina prodanih proizvoda određuje raspodjelu godišnjih premija – što im član više proda, veća mu je nagrada.

Obračuni cijena provode se na tjednoj bazi. Njihovo formiranje pod budnim je okom nadzornog odbora, a temelji se na prosječnoj prodajnoj cijeni svakog proizvoda u određenom sedmičnom ciklusu, od koje se zatim oduzimaju troškovi pakiranja, distribucije i operativni troškovi.

Članovi organizacije uzgajaju povrće u plastenicima i tunelima koji se prostiru na gotovo 150 hektara, dok se na otvorenim poljima uzgaja na dodatnih 2.600 hektara. Ključna proizvodnja nalazi se unutar 30 km od PO jer im je cilj očuvanje nutritivne vrijednosti i izvornog okusa.

Plodove plasiraju trgovačkim lancima, a najvažnija izvozna tržišta su Češka, Slovačka, Njemačka i Rumunija. Prema podacima koje su iznijeli, ukupni prihodi od prodaje povrća iznose 53,8 miliona eura. Ono što je svakako vrijedno za istaknuti je da su, uz osiguranje stabilnog snabdijevanja za maloprodaju, izgradili povjerenje svojih proizvođača kojima osiguravaju isplatu za isporučeno u roku od 21 dan. Također su razvili strogi sistem sljedivosti i sigurnosti hrane, a danas nude 55 različitih vrsta pakiranja. S tim da kapacitet pakiranja u skladištima iznosi 55 do 85 tona dnevno, što znači 18 do 26 kamiona isporuke dnevno.

Biološka zaštita

Ističu da čak 98 posto proizvođača provodi integriranu biološku zaštitu od štetočina odnosnno feromonske zamke i ljepljive ploče. Naime, uzgoj na kokosovim vlaknima podrazumijeva korištenje otpornijih biljnih sorti, kalemljenih sadnica i preciznog biološkog suzbijanja bolesti i štetočina.

"Hemijska sredstva koriste se samo u iznimnim slučajevima i to ciljano, kako bi se spriječilo ugrožavanje korisnih insekata", naglasili su nam domaćini.

Iako su odličan primjer udruživanja te reći će nam - nema drugog načina opstanka na tržištu, čuli smo da imaju boljku koja prati sve zemlje koje su prošle komunizam/sociijalizam. I dalje se mnogi poljoprivrednici opiru udruživanju kad čuju riječ "zadruga" zbog loših iskustava u prošlom društvenom sistemu.

Navode i da je istina da su mnoge proizvođačke grupe i organizacije nestale, ugasile se ili bankrotirale tokom godina zbog preinvestiranja. Tako ih je prema podacima mađarskog ministarstva poljoprivrede u 2024. godini bilo 157 dok je najveći broj zabilježen 2009. godine. Tada su imali čak 251 registriranu organizaciju proizvođača.

"S obzirom što sve prati proizvodnju i plasman na tržište, bez udruživanja je teško opstati. I većina je ipak svjesna toga", zaključili su.

Pogledajte i video, a više možete vidjeti i ovdje, ovdje i ovdje.