Šta je potrebno za uzgoj mikrobilja?

Odličan izvor vitamina i korisnih materija u zimskom periodu je mikrobilje koje se uzgaja u zatvorenom, toplom prostoru. U mladim biljčicama je visok sadržaj vitamina, minerala i raznih korisnih materija. Imaju veliku nutritivnu vrijednost.

Za sjetvu se koriste razne vrste povrća, začinskog, ljekovitog i divljeg bilja, žitarice, mahunarke. Sve ih odlikuje brz rast, a mogu da ih uzgajaju i amateri u kuhinji ili na prozorskoj dasci.

Koje se vrste mogu uzgajati kao mikrobilje? Tri su najpopularnije

Profesionalci ih uzgajaju u namjenskim objektima ili staklenicima.

Šta nam je potrebno za uzgajanje mikropovrća?

Prvo što će vam trebati za uzgajanje mikropovrća je sjeme. Sve vrste koje odlikuje brz rast mogu da se koriste, a najpopularnije su: špinat, alfa alfa, rotkvice, kelj i druge kupusnjače, zelena salata, rukola, grašak, sočivo, crveni luk iz sjemena, gorušica, bosiljak, korijander, susam, suncokret.

Koristite sjeme od biljaka iz organskog uzgoja, koje nisu bile izložene hemikalijama (pesticidima i đubrivima). 

U zavisnosti od tehnike uzgoja upotrebljavaju se posude ili tacne za supstrat ili za hidroponiju. Kod uzgajanja na supstratu (zemlja, treset, pijesak, vlakna kokosa, pamuka i jute) radi se o plitkim posudama, dubine do 5 ili 6 cm koje na dnu imaju rupice za drenažu suvišne vode. Za amaterski uzgoj biće dovoljan i bilo kakav plastični poslužavnik ili plastična ambalaža koju bi bacili. Potrebno je samo da na dnu ima rupice ili ih sami napravite.

Supstrat treba da je kvalitetan, bogat organskim materijama. Biljčicama će za rast najbolje odgovarati slabokisela pH rekcija između 5,5 do 6,5. Drenaža i aeracija treba da su dobre. Ne smije da sadrži ostatke pesticida, toksične materije, teške metale. Posebno se mora paziti da se radi o sterilisanim supstratima kako bi spriječili pojavu biljnih bolesti na klijancima, što bi u potpunosti moglo da uništi zasijani usjev.

Regulisanje temperature, svjetlosti i ventilacije

Za većinu vrsta koju uzgajamo u ovu namjenu optimalna temperatura klijanja i nicanja se kreće između 18 i 24ºC. Najviše im odgovara ujednačena temperatura, bez naglog kolebanja. Nakon nicanja ona je nešto manja, od 16 do 18ºC. Ako je niža, dolazi do pojave plijesni i biljke se sporije razvijaju i rastu.

Na višim vrijednostima veliki problem mogu biti gljivice, koje se aktiviraju, i prouzrokuju pojavu biljnih bolesti. Zbog toga je za ozbiljniji uzgoj neophodan sistem za zagrijavanje, odnosno hlađenje, sa termoregulatorom.

Za amaterski uzgoj birajte južne, osvijetljene prostore sa dobrom ventilacijom, ali posude ne smiju biti na propuhu. U slučaju da ne možete da obezbjedite dnevnu izloženost svjetlu od najmanje 14 h, potrebno je da koristite LED lampe posebno dizajnirane za uzgoj mikropovrća. One daju svjetlost bez stvaranja toplote i stimulišu fotosintezu.

Ventilacija je važna jer uklanja višak vlage i sprečava pojavu oboljenja. Dobrom provjetravanju doprinosi i pravilna gustina sjetve. U pregustim usjevima često dolazi do pojave plijesni i truljenja.