Smrdljivi martin napada paradajz: Neprijatelj broj 1 plodova u zrenju - evo kako ga suzbiti

U posljednjih nekoliko godina, smrdljivi martin (poznat i kao smrdljiva stenica ili zelena štitasta stenica, lat. Nezara viridula) postaje sve ozbiljniji problem za proizvođače paradajza u plastenicima i na otvorenom. Ova štetočina ne bira - napada plodove, pogotovo u fazi zrenja, ostavljajući nepopravljiva oštećenja i čineći ih neupotrebljivim za tržište.

Svojim rilom siše sokove iz plodova, ostavljajući blijede ili žućkaste tačke na površini ploda, unutrašnje šupljine i brašnastu teksturu ispod mjesta uboda, deformacije ploda ako se napad desi u ranoj fazi rasta te neugodan miris po "smrdljivcu", koji može odbiti potrošače čak i ako je paradajz vizuelno zdrav.

Šta se događa s paradajzom?

Štete su najvidljivije u julu i avgustu, kada im populacija naglo raste, posebno ako su ljetne noći tople, a vegetacija gusta.

Sve ih je više jer blage zime omogućavaju preživljavanje odraslih jedinki. Osim toga, zapuštene površine i korovska vegetacija služe im kao skloništa. Također, nedostatak je prirodnih neprijatelja ovim štetočinama, jer se sve manje koristi integrisana zaštita.

Kako se boriti protiv smrdljivog martina?

Iako postoje brojni načini zaštite, nijedna ne garantira njihovo sigurno suzbijanje. U tome treba biti ustrajan. U mehaničke mjere ubrajaju se redovno ručno sakupljanje odraslih jedinki (u ranim jutarnjim satima kad su mirni), postavljanje žutih ili crvenih ljepljivih ploča koje privlače odrasle insekte te postavljanje insekticidnih mreža na otvorima plastenika.

U preventivne mjere zaštite spadaju uklanjanje korova i čišćenje rubova parcela gdje se martini zadržavaju, sadnja barijernih usjeva (npr. bosiljak, neven) koji im smetaju mirisom te održavanje dobre ventilacije u plastenicima budući da ove štetočine vole vlagu i zagušljivost.

U slučaju jače infestacije, preporučuje se primjena hemijskih mjera, odnosno insekticida iz grupe piretroidi (npr. deltametrin, cipermetrin) koji brzo djeluju, ali imaju kraće djelovanje, zatim neonikotinoidi (npr. acetamiprid) koji su efikasni, ali potrebno ih je oprezno koristiti zbog pčela te botanički insekticidi (npr. azadiraktin - neem ulje) koji imaju manju toksičnost, a mogu se koristiti i u organskoj proizvodnji.

Važno je napomenuti kako se svi tretmani moraju provoditi u skladu s karencom i dozvoljenim sredstvima za paradajz. Prskati uvečer, kada pčele nisu aktivne!

Recept za biljni insekticid

Za manje površine, domaćinstva i plasteničku proizvodnju gdje se ne želi koristiti hemija, odličan učinak može imati prirodni biljni insekticid koji djeluje kao repelent i suzbija manje populacije martina.

Bit će vam potrebno 10 čehni bijelog luka, 2 ljute papričice (ili 1 kašika mljevene čili paprike), 1 litra vode, 1 kašika alkoholnog sirćeta (ili jabukovog) i nekoliko kapi deterdženta za suđe (kao emulgator).

Otopinu napravite tako da prvo usitnite bijeli luk i čili (ili izblendati) i preliti s 1 litrom tople vode. Zatim dodajte sirće i ostavite da odstoji 24 sata u zatvorenoj posudi. Procijedite, dodajte nekoliko kapi deterdženta i sipajte u bocu s prskalicom.

Prskati biljke u ranim jutarnjim ili večernjim satima, posebno po donjoj strani listova i plodovima. Ponavljati svaka 3-4 dana, posebno nakon kiše ili navodnjavanja. Ovaj sprej ne ubija martine direktno, ali iritira njihove receptore i tjera ih s biljaka. Također djeluje i protiv drugih mekih štetočina poput lisnih uši i tripsa.

Smrdljivi martin više nije "bezazlena buba koja smrdi", već ozbiljna prijetnja paradajzu i drugim povrtnim kulturama. Prvi korak je pravovremeno prepoznavanje i djelovanje, a najbolji rezultati postižu se kombinacijom mjera: preventivnih, mehaničkih i, po potrebi, hemijskih. Ne čekajte da plodovi budu uništeni, jer ono što ne uberete zdravo - tržište neće platiti.