Salata potočarka kao hrana i lijek

Dok veliki dio naših povrćara svoje povrtne kulture tek sije ili presađuje, Jagoda Turk iz Brezja već uveliko uživa u svom zelenom povrću, prije svega u raznim salatama.
- S obzirom da imam zaštićen prostor, svoje salate mogla sam zasaditi već u jesen. Kristalku sam uzgojila iz presadnica, a potočarku i matovilac sam zasijala - kaže Jagoda.
No, osim salata, u relativno malom plasteniku od svega 200-tinjak kvadrata rastu već i špinat te grašak, dok se po kutevima naziru i ostale povrtne kulture.
- Potočarka je kod nas u Međimurju relativno nova vrsta salate i vrlo je zahvalna za zimsku upotrebu budući da u to vrijeme, osim matovilca, praktički ni nema ničega drugoga, dodaje Jagoda i objašnjava da je prvo sjeme salate dobila iz Nizozemske i pokazalo se kao vrlo dobro, kako za uzgoj u zaštićenim prostorima, tako i vani. Osim u plasteniku, gospođa Turk potočarku ima zasijanu i vani, na otvorenom, no, puno je manja i sitnija zbog nižih temperatura.
- Reklamiraju je kao salatu punu vitamina i antioksidansa, riječju - zdravo povrće. Za razliku od matovilca koji ima jače, žilavije i tamnije listove, potočarku krase nježniji, mekaniji i sočniji listovi. Iako je ukusna kao samostalna salata, najviše ju volim pomiješati s ostalima: crvenim ili žutim radičem, kristalkom, matovilcem...

Sije se u hladnijem dijelu godine, u rujnu ili listopadu, ovisno o tome radi li se o otvorenom ili zatvorenom prostoru. Iako nije teška za uzgoj, kao i kod matovilca, najteži posao je njena berba budući da je sitna i treba dosta vremena za branje.

- Potočarka se može i rezati i tako dobiti tri berbe jer ponovo potjera ili se jednostavno čupa, što je slučaj kada je pregusto zasijana. Počinjem ju brati početkom prosinca, a dalje sve ovisi o temperaturama. Što su više, bolje se obnavlja, i obratno. Svoj ciklus potočarka završava s vrućinama, kada ode u sjeme. To sjeme skupljam iako ga je teško pobrati jer čahura sa sjemenom često popuca i prije nego ga oberem. No, zato tijekom godine po cijelom plasteniku imam samoniklu salatu. Sjeme je sitno, duplo manje od makova zrna.

Prodaja na ekotržnici

Svoju salatu Jagoda prodaje i na čakovečkoj tržnici, u sklopu ekotržnice. Naime, uzgojem povrća, i to ekološkog, počela se baviti spletom životnih okolnosti i u tom je poslu našla svoj mir i zadovoljstvo, ali i životnu egzistenciju. Na njenom OPG-u nema umjetnih gnojiva ni kemije, samo ono što je dala priroda: od gnojiva, preko zaštinih sredstava do domaćeg sjemena i presadnica. Osim toga, sljedbenik je i Steinera, pa stoga nije čudno što se njena salata, ali i ostalo povrće mogu jesti odmah nakon što su ubrani.
- Prva sam na ovom području krenula s prodajom potočarke, prošle jeseni i zime. Ovo mi je sad druga godina i sve što proizvedem, to i prodam. Nažalost, ne mogu proizvesti toliko koliko tržište traži. Da mi nema mame i sestre koje mi pomažu, ne bih stigla ni toliko. Zelenilo se puno traži tijekom zime. Jedni ga kupuju za salate, drugi za raznorazne vitaminske sokove i slično - ističe Jagoda Turk.

Autor: Vlasta Vugrinec