Salata je jedna od omiljenih povrtarskih vrsta koja se može saditi i tokom jeseni. Zbog kratke vegetacije, na trpezama može da se nađe prije Nove godine.
Najčešće se sade kristalka, koja ima nazubljene krajeve listova, i puterica, sa ravnim rubovima. Salata sadrži C vitamin, kao i vitamine B kompleksa, te kalijum, željezo, fosfor i cink. Koristi se u svježem stanju, a najčešće joj se, prilikom serviranja, dodaje ulje ili sirće.
U plodoredu može da dođe poslije krastavaca, paprika i paradajza, a ne slaže se sa celerom i špinatom. Odlična je sadnja u kombinaciji sa crvenim ili bijelim lukom od kojih se mogu spremati pripravci za prskanje protiv plamenjače koja, uz trulež i plijesan, pričinjava najveću štetu glavicama.
Što se tiče obrade zemljišta, potrebno je, nakon skidanja prethodne kulture, isfrezati zemlju u plasteniku, a na otvorenom, uzorati. Nakon razbacivanja stajnjaka, komposta ili mineralnih đubriva, ponovo se pristupa frezanju, čime se đubriva unesu u zemljište.
Svake dvije do tri godine, dodaje se i kreč, da ne bi došlo do zaslanjivanja zemljišta, a salata dobro podnosi kreč jer najbolje uspijeva ako je ph vrijednost zemljišta od 6 do 7. U svakom slučaju, neophodno je vršiti analizu zemljišta.
Zemlja mora biti što bolje usitnjena, najbolje tako da čizma upada u nju, jer je korijen salate tanak i nježan i nema snage da se probija kroz zbijeno zemljište. Prije sadnje, u pravcu budućih redova, postavljaju se crijeva za navodnjavanje i folija koja će da štiti glavice od korova. Rasad mora da viri iz zemlje da ne bi došlo do njegovog propadanja.
Ako nema folija sa otvorima za sadnju, mogu se bušiti rupe i saditi na razmaku 25 centimetara, između rasada i 30 centimetara između redova.
Rasad je u stiroporu, u saćama napunjenim tresetom. Prije postavljanja rasada u zemljište, korijen se, pri dnu tresetne kockice, počupa rukama, da bi se podstakao rast novog korijenja. Poželjno je potopiti ga u vodu u kojoj se nalaze hranjljive materije iz raznih korovskih trava, kao što su kopriva, gavez, maslačak i slično.
Odmah nakon sadnje, obavlja se navodnjavanje, a dan, dva poslije, prskanje sredstvima koja u sebi sadrže fosfor, a sve radi boljeg ukorjenjavanja rasada. Tri do četiri dana poslije može se pristupiti tretmanima sa sredstvima koja sadrže više azota, zbog podsticanja rasta glavica. Ne treba pretjerivati sa navodnjavanjem da ne bi došlo do truleži glavica. Dovoljna su dva, u toku sedmice.
Zelena salata i tokom jeseni i zime može dati izdašne prinose, evo kako
Već nakon dva mjeseca, ako temperature nisu previše niske, može se brati salata. Reže se tako što se otkida glavica iznad prvih listova u rozeti. Salata je otporna na niske temperature, strada na -2 i nižim temperaturama, ali u plasteniku će rijetko doći do propadanja ako se preko glavica postavi agril folija.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor