Postoji li TomTato - biljka na kojoj istovremeno rodi krompir i paradajz?

Britanska kompanija Thompson and Morgan izazvala je veliku pažnju javnosti objavom da je proizvela biljku koja istovremeno daje plodove krompira i paradajza. Riječ je o tzv. "TomTatu", biljci nastaloj kalemljenjem paradajza na krompir, a ne o genetski modificiranom organizmu (GMO), što su tvorci naglasili od samog početka. Fotografije i video materijali trebali su potvrditi ovaj neuobičajen spoj, no mnogi su i dalje ostali skeptični.

Ovu vijest su prenijeli brojni portali, a foodfacts.news se obratio stručnjacima iz područja povrćarstva kako bi saznali je li tako nešto zaista moguće.

Kalemljenje u povrćarstvu, praksa stara više od stoljeća

Vanredna prof. dr. sc. Sanja Fabek Uher s Agronomskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu ističe kako je spajanje dviju vrsta kroz kalemljenje poznato u proizvodnji povrća već desetljećima. "Prvi takvi pokušaji zabilježeni su 1920-ih u Japanu i Koreji, kada su lubenice kalemljene na tikvice kako bi se povećala otpornost na stresne uvjete. Danas je velik dio povrća na tržištu proizveden upravo kalemljenjem, uključujući paradajz, lubenicu, krastavac, dinju, papriku i patlidžan", kaže Fabek Uher.

Pojašnjava kako je kalemljenje paradajza na krompir logičan pokušaj jer obje vrste pripadaju istoj botaničkoj porodici. Međutim, upozorava i na izazove: "Potrebno je pažljivo birati kombinacije podloge i plemke jer može doći do njihove inkompatibilnosti, kao i do povećane osjetljivosti na bolesti i štetočine." Sama proizvodnja kalemljenih presadnica složenija je i skuplja jer zahtijeva dvostruki proizvodni proces, precizno usklađivanje sjetve i mnogo ručnog rada.

"Nije ništa novo, ali ima smisla"

Slično razmišlja i prof. dr. sc. Nada Parađiković, penzionisana profesorica Fakulteta agrobiotehničkih nauka u Osijeku, koja naglašava da ovakvi pokušaji nisu nikakva novost. "Takva biljka može imati smisla u hobi proizvodnji, ali i kao način da se smanji fiziološki stres u uvjetima loše kvalitete vode za zalijevanje. Postoji i nekoliko naučnih radova koji potvrđuju da je spajanje paradajza i krompira izvodivo".

Prof. dr. sc. Tomislav Vinković s Fakulteta Agrobiotehničkih nauka Osijek također ističe kako je navedeno istina. "Dakle, moguće je na istoj biljci dobiti gomolje krompira i plodove paradajza te se takva tehnika uzgoja uglavnom bazira na tehnici kalemljenja", pojašnjava.

Naime, kao i u voćnih vrsta, i kod povrća je moguće primijeniti kalemljenje te u tu svrhu jedna biljna vrsta ili podvrsta služi kao podloga (zbog bujnosti i razvijenosti korijena) dok je druga plemka (nosi svojstvo rodnosti). Prema tome, kaže Vinković, samo je potrebno imati kompatibilne biljne vrste, a najčešće je dovoljno da su iz iste botaničke porodice koje se tada mogu kalemiti jedna na drugu.

Ipak, upozorava kako treba imati na umu da kalemljenje može dovesti do pojave neželjenih bioaktivnih komponenata koje sintetizira podloga, a koje se mogu transportirati u plemku i njene plodove te obrnuto.

Moguće su neželjene posljedice

"Prema tome, iako se ovdje ne radi o genetskoj modifikaciji nego o tehnici uzgoja, odnosno kalemljenju (eng. grafting), svejedno može doći do neželjenih posljedica te prisutnosti neočekivanih bioaktivnih komponenata kao i promjene u metaboličkim profilima kod dijelova biljaka (plodovi, listovi, gomolji i slično) koje tada koristimo kao hranu", kaže Vinković te dodaje:

"Sukladno, sve novo što nam stiže na stol, a rezultat je primjene različitih agronomskih tehnika ili njihovih kombinacija, potrebno je prvo podvrgnuti detaljnim analizama kako bi se uvjerili da je sam krajnji proizvod zaista siguran za ljudsku prehranu".

Na kraju, naš sagovornik zaključuje da kalemljenje različitih biljnih vrsta kao što je to slučaj kod paradajz i krompira, najčešće neće rezultirati povećanjem prinosa što je zapravo i cilj ove tehnike uzgoja. "Upravo će prinos, kvaliteta te sigurnost takvih plodova ili drugih tehnološki vrijednih dijelova biljke zapravo uvjetovati pojavu takvih biljaka u budućnosti kao i njihov opstanak na tržištu", poručio je.

Dakle, tvrdnja postoji li "TomTato" je tačna. Nije čudo moderne biotehnologije niti GMO eksperiment, nego rezultat stoljećima poznate hortikulturne tehnike kalemljenja. Struka potvrđuje da je uzgoj takve biljke moguć, no on je složen, zahtjevan i nerijetko skuplji od standardnog. Dok u komercijalnoj proizvodnji ovakav pristup zasad nema većeg značaja, u hobi uzgoju i u edukativne svrhe može biti atraktivan i koristan primjer kako nauka i praksa mogu spojiti dvije naizgled nespojive kulture.