Plamenjača luka može umanjiti prinose i do 80 posto: Ključne su preventivne mjere

Plamenjača luka smatra se jednom od najštetnijih bolesti luka kod nas, crvenog, bijelog, poriluka, ali i vlasca. Zbog velike destruktivnosti parazit je dobio ime "destructor". Uslijed direktnih šteta, prinosi luka mogu biti umanjeni i 80 %.

Bolest uzrokuje gljivica Peronospora destructor. Na lišću se javljaju izdužene blijedožućkaste pjege, na kojima se zapaža prljavosiva prevlaka od spora. Oboljeli listovi se suše, a zaraza sa listova prelazi na glavicu. Zaražene lukovice na presjeku imaju karakterističan masnostaklast izgled. Ubrzo dolazi do razmekšavanja i truljenja glavice.

Lišće vene i suši se

Gljiva se održava i prezimljava u biljnim ostacima i sistemično zaraženim glavicama luka, odnosno lukovica. U proljeće, kada se iz zaraženih lukovica razvija nova biljka, gljiva nastavlja svoj razvoj i širi se, a to se otkriva pojavom pojedinačnih, blijedih i zakržljalih biljaka. U proljeće, početkom maja u usjevu se mogu uočiti "žarišta" u vidu pojave na pojedinim biljkama koje imaju blijedu boju lišća i zaostaju u porastu.

Plamenjača u maju: Evo 6 najčešćih grešaka zbog kojih dolazi do zaraze u vrtu

Vlažno i prohladno vrijeme u proljeće je naročito pogodno za infekciju i širenje gljive. U uvjetima visoke vlažnosti i povećane topline na lišću biljaka uočava se prljavosivoljubičasta prevlaka od spora parazita. Na mjestima infekcije javlja se nekroza od vrha prema osnovi lišća. Lišće počinje venuti, a kasnije se suši. Potom se zaraza širi na cijeloj površini pod lukom.

Mjere zaštite

Prije svega, potrebna je sjetva i sadnja otpornih sorti, primjena trogodišnjeg plodoreda, prostorna izolacija proljetnog od jesenskog usjeva. Za sadnju koristiti zdrave lukovice. Kemijsku zaštitu provodimo kada se lišće razvije iznad 10 cm, odnosno u vrijeme intezivnog razvoja. Prvo preventivno prskanje je obično krajem aprila - početkom maja, a zatim treba obaviti još jedno do dva tretiranja u razmaku 10 - 12 dana.

Protiv plamenjače luka mogu se koristiti preparati na bazi hidrohlorida + fluopikolida (karenca sedam dana), hlorotalonila (karenca sedam dana), azoksitrobina (karenca 14 dana), bakar-oksida, boskalida+piraklostrobina, propamokarba-hidrohlorida+fluopikolida, mankozeba+metalaksila-M.

Gljivične bolesti bijelog luka - najvažniji je plodored

Preporuka je da se navedeni fungicidi primenjuju preventivno prije ostvarivanja uvjeta za zarazu ili u vrijeme pojave prvih simptoma.

Za uzgoj osjetljivih lukova, koristiti ocjedito zemljište, a sjetvu i sadnju obaviti tako da postoji veći razmak u redu i između redova, jer to omogućava bolje provjetravanje, kada se stvaraju nepovoljni uvjeti za razvoj gljive. Za sadnju luka izabrati osunčane terene, jer brže sušenje lista smanjuje mogućnost infekcije. Uzgoj manje osetljivih sorti lukova značajna je mjera zaštite.

Izbjegavati uzgoj merkantilnogu blizini usjeva sjemenskog luka.