Novi virus prijeti paprici: U Španiji zaraženo više od hiljadu hektara

U španskoj proizvodnji paprike pojavio se novi biljni virus koji izaziva veliku zabrinutost među proizvođačima i stručnjacima za biljno zdravstvo. Riječ je o virusu PEWBVYV (Pepper whitefly-borne vein yellows virus), polerovirusu koji se prenosi putem štetočine Bemisia tabaci, poznate bijele mušice, piše Agroinform.

Virus je prvi put zabilježen 2016. u Izraelu, a u Španiji se pojavio krajem 2024. godine. Do marta 2025., procjenjuje se da je virusom već zaraženo više od 1.000 hektara nasada paprike, ponajviše u regijama El Ejido, Roquetas de Mar i Níjar.

Opasni prenositelj: Bemisia tabaci

Bijela mušica Bemisia tabaci smatra se jednim od najopasnijih prijenosnika biljnih virusa. Ova polifagna vrsta (hrani se mnogim biljkama) raširena je u tropskim i suptropskim područjima diljem svijeta, a u područjima s kontinentalnom klimom, poput srednje Evrope, uspijeva se razmnožavati u zatvorenim prostorima, kao što su plastenici i staklenici.

U Mađarskoj, na primjer, ova štetočina najčešće se pojavljuje upravo u staklenicima, često povezana s uvozom sadnog materijala iz Nizozemske. Iako su ti uvjeti kontrolirani, postoji mogućnost širenja i na otvorenom, posebno ako se zaražene sadnice presade na polje.

Bemisia tabaci napada više od 600 biljnih vrsta, uključujući mnoge poljoprivredno važne kulture. Najveće ekonomske štete bilježe se na paprici, paradajzu i salati, što dodatno povećava razinu alarma među proizvođačima.

Odrasli oblik štetočine dug je svega 1 mm i vrlo je sličan stakleničkoj bijeloj mušici (Trialeurodes vaporariorum), zbog čega je razlikovanje između ove dvije vrste golim okom iznimno teško. B. tabaci se može prepoznati po karakterističnom položaju krila, koja u mirovanju tvore oblik šatora i ostavljaju vidljivima žuti torzo i zatku insekta.

Potrebne hitne mjere zaštite

Širenje PEWBVYV virusa izaziva zabrinutost u cijeloj Evropi, posebno u državama koje uvoze špansku papriku ili sami uzgajaju slične sorte. Stručnjaci pozivaju na pojačanu kontrolu sadnog materijala, stalno praćenje štetočina u staklenicima te brzo reagiranje u slučaju pojave simptoma bolesti.

U kontekstu klimatskih promjena i globalne trgovine, ovakve pojave postaju sve učestalije. Uspješna borba protiv ovog virusa zahtijeva međunarodnu saradnju, edukaciju proizvođača i korištenje integriranih metoda zaštite bilja.