Cveklu, koja spada među najzdravije povrće, ne napada mnogo bolesti i štetočina. Ipak, jedna od bolesti koja zna da napravi štetu jeste pjegavost lista cvekle.
Prouzrokovač ove bolesti je fitopatogena gljivica, Cercospora beticola. Iako se čini da nema šteta jer listovi ostaju iako su zaraženi, jačim napadom može doći do razvoja manje krupnog korijena cvekle, jer se smanjuje asimilaciona površina lista, a time dolazi i do problema u razvoju korijena.
Neki izvori navode da se mijenjaju tehnološke i nutritivne vrijednosti korijena cvekle.
Pjegavost prvenstveno napada listove cvekle tako što se na starijem lišću javljaju sitne, okrugle, pjege. Na rubovima pjege su oivičene mrkocrvenom bojom. Vremenom, lisno tkivo unutar pjega nekrotira i listovi postaju šupljikavi što podsjeća na simptome šupljikavosti listova šljiva, višanja i trešanja.
Ako se pojavi sušni period, listovi će brže da se skroz osuše, a razvoju gljivice naročito pogoduje smjena toplog vremena i kratkih pljuskova. Ako je u blizini cvekle posađena i blitva, simptomi se prenose i na njene listove.
Zaražene i opale listove trebalo bi pokupiti iz bašte ili plastenika i izvršiti dezinfekciju zemljišta, a mora se voditi računa i o plodoredu.
Zaštita cvekle od ove bolesti vrši se nekoliko puta tokom vegetacije, a od fungicida, primjenjuju se oni na bazi ciprodinila, difenokonazola, piraklostrobina, boskalida i slično.
Organski preparati na bazi algi i joda pokazali su visoku efikasnost u borbi protiv pjegavosti. Pomažu i preparati na bazi bijelog i crvenog luka, sode bikarbone i domaćeg, nekuvanog, mlijeka s tom razlikom da se tretmani moraju vršiti barem jednom sedmično, a dva puta, ako tokom sedmice pada kiša.
Najbolje vrijeme je u ranim jutarnjim časovima. Uz zaštitu poželjna je jača ishrana cvekle s azotom, kako bi se ubrzao rast novih listova i tako nadoknadio gubitak lisne mase. Za ovo je potrebno i da se biljke dovoljno navodnjavaju.
Tagovi
Autor