Jovanović: Protiv najvećih prijetnji u proizvodnji rasada - samo preventivom i zaštitom

Proizvodni ciklus povrća u zaštićenom prostoru je nedavno počeo. Već ima posijanih povrtlarskih kultura koje dobro podnose niske temperature, dok se proizvodnja paprike, paradajza i krastavca odvija u grijanim plastenicima i toplim lejama. Proizvodnja rasada je ujedno najkritičnija, ali i najvažnija faza za koju je neophodno obezbijediti određene mikroklimatske uslove kao što su: svjetlost, toplota, vlaga, provjetravanje, kao i zaštita od bolesti i štetočina.

S tim u vezi, razgovarali smo sa savjetodavcem za zaštitu bilja Živoradom Jovanovićem koji nam na početku razgovora pojašnjava da su u zaštiti rasada najbitnije preventivne mjere.

Šta se događa s povrćem nakon topljenja snijega i vrlo niske temperature?

"Dezinfekcija zemljišta i supstrata, kontejnera za sjetvu i alata, sjetva deklarisanog sjemena, održavanje optimalnog vodno-vazdušnog režima uz dovoljno svjetlosti i uništavanje korova koji mogu biti izvor fitopatogenih virusa, su od ključnog značaja za proizvodnju", navodi Jovanović.

Kako dalje napominje, virusi, prouzrokovači bolesti su sve prisutniji u povrtlarskoj proizvodnji. Jednom zaražena biljka se ne može više izliječiti, pa je neophodno ukloniti izvore i vektore virusa.

"Izvori virusa mogu biti zaraženo sjeme, korovske ili gajene vrste, dok su vektori uglavnom lisne vaši i tripsi. Brojnost insekata treba držati pod kontrolom, tako što se primjenjuju određene hemijske i fizičke mjere."

Polijeganje rasada

Na objekte za proizvodnju povrća, kaže on, treba postaviti insekatske mreže na ulazne i ventilacione otvore. Postavljanjem ljepljivih klopki prati se pojava insekata, ali i izlovljavanje i redukovanje njihove brojnosti. Ukoliko se uoče biljke sa simptomima viroza, treba ih odmah ukloniti iz rasadnika i uništiti.

"Najznačajnija bolest u proizvodnji povrća je polijeganje rasada, a simptomi se javljaju na mladim biljkama, u zoni korijenovog vrata, zbog čega dolazi do polijeganja i naglog propadanja izniklih biljaka", objašnjava naš sagovornik.

Prouzrokovači ove bolesti su gljive iz roda Pythium spp., Rhisoctonia spp., Alternaria spp., Fusarium spp. Ove gljivice su stalno prisutne u zemljištu i nesterilisanom supstratu. Prezimljavaju u zemljištu u vidu oospora i odgovara im vlažan supstrat, visoka relativna vlažnost, slabo provjetravanje, zbijeno zemljište i gust usjev. Optimalna temperatura za njihov razvoj je 15 do 20^oC.

"Na prizemnom dijelu stabla i u zoni korijenovog vrata se, najprije jave vodenaste pjege, koje se uvećavaju. Tkivo unutar pjega nekrotira, a stablo se uvija i poliježe. Na površini supstrata se uočava bijela micelija koja se koncentrično širi, zahvatajući sve više biljaka koje poliježu", kaže ovaj stručnjak za zaštitu bilja i dodaje da se propadanjem biljaka stvaraju gola mjesta, bez i jedne zdrave biljke. Ukoliko se ne reaguje na vrijeme, upozorava on, može doći do propadanja čitavog rasadnika.

Balans između zalivanja, temperature i provjetravanja

Kada je riječ o primjeni preventivnih mjera, savjetodavac napominje da su mikroklimatski uslovi u zaštićenom prostoru zbog vlage i slabog provjetravanja, veoma povoljni za razvoj bolesti. Zato je neophodno napraviti balans između zalivanja, optimalne temperature i provjetravanja. Evo i kako:

"Treba zalivati samo kada već dođe do zasušivanja supstrata, u suprotnom će, zbog prevelike vlage, korijen biti plitko formiran, što slabi mlade biljke. Po zalivanju potrebno je vrijeme da se biljke prosuše i tek onda se rasadnik može zatvoriti".

Biljkama je, dodaje on, potrebno svjetlo određenog intenziteta u trajanju od 12 do 14 časova. S obzirom na to da je period gajenja rasada od januara do marta, potrebno je obezbijediti dodatno osvjetljenje.

Sterilizacijom unište se i korisni mikroorganizmi

Kada proizvođač sam spravlja supstrat, na gazdinstvu, mora ga najprije dezinfikovati, mehanički pregrijanom vodenom parom ili hemijskim putem. Međutim, prilikom sterilizacije dolazi do redukovanja i korisnih mikroorganizama, bez kojih bi supstrat bio neupotrebljiv. Iz tog razloga je, pojašnjava savjetodavac, sterilisani supstrat spreman za upotrebu tek nekoliko sedmica nakon sterilizacije, kada se obnovi populacija korisnih mikroorganizama. Ovaj proces je moguće ubrzati dodavanjem preparata sa suspenzijom korisnih organizama poput gljiva, algi i bakterija.

Prema riječima našeg sagovornika, sav alat i upotrijebljeni materijal kao što su gajbice, kontejneri, saksije, stolovi, treba dezinfikovati rastvorom varikine ili 70%-nim alkoholom.

"Čak i pored svih primijenjenih preventivnih mjera, za sigurnu proizvodnju rasada, obavezna je i hemijska zaštita, odnosno zalivanje suspenzijom fungicida na bazi propamokarb-hidrohlorida, fosetil-aluminijuma pojedinačno ili u kombinaciji", preporučuje Jovanović.

Prvo zalivanje, dodaje, treba obaviti po nicanju ili odmah poslije sjetve, ako je supstrat spravljan na gazdinstvu. Postupak treba ponoviti za dvije do tri sedmice i prije rasađivanja. Međutim, ukoliko se u toku porasta pojave simptomi "topljenja rasada", pokupiti propale biljke i dezinfikovati prazna mjesta zalivanjem suspenzijom fungicida.

"Prilikom primjene sredstava za zaštitu bilja obavezno poštovati sve propisane mjere za ličnu zaštitu, prije svega, koristiti zaštitne rukavice, čizme, masku, naočare i zaštitno odijelo", zaključuje na kraju razgovora.