Jesenji favorit: Što je hladnije, to je kelj ukusniji

Ako želite kulture koje nisu mnogo zahtjevne, zeleni i ljubičasti kelj idealni su za tu namjenu. Zeleni kelj, Brassica oleracea var.sabauda i ljubičasti kelj, Brassica oleracea var.acephala, dvogodišnje su biljke koje spadaju u porodicu krstašica (Brassicaceae).

Nemaju glavicu kao kupus, rastu na stabljici koja nije jestiva, za razliku od listova koji mogu biti ravni i kovrdžavi.

Otporni na niske temperature

Obiluju vitaminom A, B, K i C, kao i kalijumom, kalcijumom, fosforom i željezom. Imaju malu kaloričnu vrijednost, a dobri su u prevenciji moždanog i srčanog udara, kao i za čišćenje jetre od toksina.

Listovi su laki za probavu, koriste se sirovi, u salatama ili kao varivo, odnosno, dodatak supama i slično. Nakon kidanja listova sa stabljike dolazi do rasta novih. Mlađi listovi su mekši, stariji tvrđi. Listovi su još ukusniji dolaskom nižih temperatura pa se ove biljke mogu uzgajati i tokom zime. Može se praviti i sok koji je vrlo hranjiv. Podnose temperature i do -20 stepeni.

Najviše vole plodno zemljište bogato hranjivim materijama što znači da bi, prije sadnje, trebalo da se dodaju azot, fosfor i kalijum, odnosno, NPK, u količini od 100 kg po dulumu.

Navodnjavanje mora biti omogućeno jer biljke vole svakodnevno navodnjavanje nakon sadnje, tj. barem prvih sedam dana. Kasnije se potrebe za vodom smanjuju i dobro podnose sušu, za razliku od ostalih kupusarica.

Napadaju ih stjenice

Što se tiče bolesti poprilično je otporan na biljne bolesti. Napada ga plamenjača, ali ne toliko da bi uticalo na kvalitet listova. Kao i sve kupusnjače, napada ga kupusna stjenica, kao i ostale stjenice, tj. smeđa i mramorasta.

Dobro reaguje na organsku zaštitu, ako se ne želi upotreba fungicida. Sve kupusnjače, pa i kovrdžavi zeleni i ljubičasti kelj, dobro reaguju na zaštitu s domaćim, nekuvanim, mlijekom, ako se tretira protiv stjenica. Za istu namjenu pomaže i sirće za salatu, soda bikarbona. Poželjno je oko stabljika staviti malč kako bi se lakše izborila sa sušom.