Kad bere blitvu, iz njenog vertikalnog nasada, Beatrice otkida samo po jedan list, dok ostatak biljke ostavlja rasti
 
        Ona i suprug prije deset su godina doselili u Gilgil Nakuru u Keniji. Pobjegli od rata, silno siromašni i na rubu gladi, mir su pronašli na krševitoj visoravni na rubu Velikog rascjepa.
Beatrice Wangui je ponosna majka petero djece, a njena je preobrazba u poljoprivrednicu započela prije sedam godina, kada se odvažila pohađati edukaciju udruženja čuvara sjemena 'SeedSavera'.
Danas uzgaja hranu za porodicu, ali i drugima pomaže da postanu neovisni poput nje, prenoseći im znanje, učeći ih novim vještinama. Vještini vlastitog uzgoja hrane.
Njen vertikalan vrt je uzoran, njime osigurava prehrambeni suverenitet i izvor prihoda. Plodove ubire cijelu godinu, a ponedjeljkom viškove prodaje na lokalnoj tržnici.
Kad bere blitvu, iz njenog vertikalnog nasada, otkida samo po jedan list, dok ostatak biljke ostavlja rasti, objašnjava Beatrice. Tako dok napravi krug po vrtu kroz nekoliko sedmica, biljka se regenerira i iznova rađa.
Blitvu prodaje na list, otkriva, po cijeni od 1 šilinga (za list), što je manje od 0,01 euro (1EUR = 150 kenijskih šilinga, 150 listova za jedan EUR).
 
 Navodnjava kišnicom, a organske ostatke kompostira. U bašči proizvodi i razne zelene pripravke za zečeve i kokoši - uz čiju je pomoć od ovdašnjeg krša napravila iznimno plodno tlo. Crni se humus, od korova ni travke. Biljke su zdrave, a nema niti insekata.
Tu se udomaćilo brojno povrće, a kako ovdje temperature ne idu ispod nule, uvijek se nešto bere. Koristi isključivo vlastito sjeme, a proizvodi vlastite organske fungicide i gnojiva.
Kako izgledaju plantaže kafe? Evo kako se proizvodi sirovina za naš omiljeni jutranji napitak
I dok mi obilazimo vrt, komšinice s djecom stigoše u posjet. Nakon desetak minuta, iza zida omanje kuće čuje se pjesma mnoštva ženskih glasova. Religijske tematike, čini se.
Njena je mini farma danas dijelom šire mreže čuvara sjemena. A ono je njima sve. “Ne znamo hoćemo li dogodine imati novca, ali ako imamo vlastito sjeme, sigurno ćemo imati što zasijati, jesti”, pojašnjava Beatrice pokazujući stotine teglica i boca pune različitog sadnog materijala.
Otvorila nam je vrata banke sjemena njihove seoske zajednice, u koju ona i nekoliko desetaka drugih porodica donose sadni materijal na čuvanje.
Značajna je to kolekcija, prava oda bioraznolikosti. Ponosno pokazuje razne vrste povrća naša sagovornica, dok desetak simpatičnih klinaca s vrata nijemo prati svaku njenu riječ, svaki naš korak.
U sklopu IFAJ svjetskog kongresa agrarnih novinara posjetili smo Keniju
 
 Na pitanje da li bi prodala kolekciju da joj neko ponudi velik novac, Beatrice odgovora da je ispunjena što može druge učiti poljoprivredi. Da je sretna što njena djeca danas nisu gladna, i ponosna da “može ponekad kupiti komad moderne odjeće djeci” kad proda povrće na tržnici.
Tako je ekonomsko pitanje dobilo prilično životan odgovor, dok u pozadini komšinice nama u čast, ispod nadstrešnice, započinju novu pjesmu.
Jer nije u šoldima sve.
Fotoprilog
Tagovi
Autor