Ručni rad, porodična snaga i bamija bez hemije, zaslužuju više! "Sedam puta me je voda plavila, vjerujte da nikad marke pomoći nismo dobili", kaže jedan od najpoznatijih proizvođača.
Početkom ove godine Brčko je i službeno dobilo priznanje za jedan od svojih najprepoznatljivijih poljoprivrednih proizvoda, bamiju. Certifikat o zaštiti geografskog porijekla potvrda je specifičnost i kvaliteta ove tradicionalne kulture, koja se danas najviše uzgaja upravo u brčanskim selima.
S oko 10 hektara zasijanih površina, ovo područje važi za najvećeg proizvođača bamije na Balkanu. Jedan od onih koji ovu biljku uzgaja decenijama je Džemal Đonlić iz sela Palanka kod Brčkog. Više od četrdeset godina njegova je porodica posvećena uzgoju bamije, a svaka sezona, kaže, nosi nove izazove.
"Njiva mi je bila pod vodom, još se povlači. Od 5. do 20. maja kreće sjetva, i ove godine planiramo posijati ukupno devet duluma", kaže nam Đonlić.
Dodaje da urod uveliko zavisi od vremenskih prilika. "Ako je toplo i sunčano, kao prošle godine, urod bude dobar. Ali ako godina bude kišna, bamija slabo rodi jer je jako osjetljiva. Hladnoća je odmah ubije."
Uzgajaju je na tradicionalan način, bez mehanizacije i hemijskih sredstava. Sve rade ručno: sjetvu, okopavanje, čišćenje i nizanje.
"Supruga i ja sve obrađujemo ručno, ne koristimo nikakve herbicide. Nedavno smo preko Voćnog kluba Brčko poslali uzorke u Suboticu na analizu za organsku proizvodnju. Nadamo se da ćemo dobiti i taj certifikat", kaže Đonlić.
Njihova bamija već je prepoznata i cijenjena među kupcima. Prodaju je nakupcima koji je dalje distribuiraju po pijacama i restoranima.
"Kad neko dođe u Palanku, zna kome treba da se obrati. Kupci se vraćaju i kažu da nisu probali kvalitetniju bamiju", s ponosom ističe ovaj proizvođač.
Đonlići uskoro putuju u Italiju, gdje će od 5. do 9. maja na sajmu predstaviti svoju bamiju. Ipak, život od poljoprivrede u Bosni i Hercegovini nosi i brojne poteškoće.
"Sedam puta me voda plavila, vjerujte da nikad marke pomoći nismo dobili. Voljeli bismo imati plastenik ili motokultivator, to bi nam mnogo značilo, ali nemamo vremena da to ganjamo. Troje djece treba prehraniti. Vidio sam da u nekim gradovima dodjeljuju plastenike, kod nas nema", navodi Đonlić.
Cijena njihove bamije iznosi 6 KM po koncu, koji je dug dva metra – što je još jedan pokazatelj ručnog i pažljivog pristupa svakom plodu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica